Eric Clapton izdaje treći solo album „There’s One in Every Crowd“.
Nakon uspješnog „461 Ocean Boulevard“ album slijedi prokušanu formulu i .. . nije baš pogodio „u sridu“. Album sam za sebe jest dobar, pa čak i na nivou statusa ovog velikana, ali auditorij je ipak bio zasićen s prethodnikom i hitom “I Shot the Sheriff”.
Podbacivanju prodaje je pridonijelo u biti kopiranje koncepta, što se čak i velikanima skoro nikad ne oprašta. Tako na albumu imamo tri reggae obrade, “Swing Low, Sweet Chariot”, “Little Rachel” i “Don’t Blame Me”, od kojih svaka za sebe, da je izdana u nekom drugom kontekstu, bi bila veliki hit. Ovako, zajedno su samo bile „pjesme na albumu“.
I u tom kontekstu jedna natuknica. Iz mnogih recenzija albuma u to vrijeme izvirivala je jedna zajednička poveznica, u većini slučajeva muzički kritičari obradu Elmor Jamesove pjesme “The Sky Is Crying”, su proglasili kao vrh albuma.
Razloga za ovakav pristup je puno. Kao prvo, (vjerojatno na nagovor Roberta Stigwooda) Clapton izdaje album nedugo nakon prethodnika i netom završene turneje. Prekratko da bi se u cjelini osmislilo, realiziralo i naposljetku koncipiralo izdanje koje će napraviti iskorak u odnosu na prethodnika.
Drugo, Clapton je snimao na Jamajci, postojbini dimne atmosfere i ostalih maligana. Znajući da se netom trgnuo iz heroinske ovisnosti i uronio u alkoholne pare, Clapton je „bio na svom terenu“, i tako je proteklo i snimanje.
Eric Clapton (Elmore James)- “The Sky Is Crying”
Možda najsimptomatičnija činjenica koja osvjetljava status ovog albuma i samog Eric Claptona nalazi se u činjenici da je htio nazvati album “World’s Greatest Guitar Player (There’s One in Every Crowd)”. Robertu Stigwoodu se naslov nije svidio i bez ikakvog savjetovanja s Claptonom, iz naslova izbacuje cijelu prvu rečenicu i ostavlja sadržaj koji je bio u zagradi.
Njegov potez i nije neočekivan pogotovo ako se zna da je Robert Stigwood patronizirao Claptona već neko vrijeme, kontrolirajući mnogo toga u njegovom životu, katkad pozitivno, ali kadikad i ne baš tako ugodno. Naime, Robert Stigwood je bio taj koji je Claptona iščupao iz posvemašnje izolacije i depresije, platio mu kartu za Ameriku, iznajmio mu kuću (na danas poznatoj adresi), iznajmio mu studio, unajmio muzičare koji su ga pratili u studiju, i naposljetku, organizirao sve oko izlaska albuma. Drugim riječima, da u tim trenucima nije bilo Stigwooda, danas ne bi bilo Eric Claptona, bar ne ovakvog kakvog ga poznajemo.
Shodno statusu prodaje, album se zadržava po sredini top lista diljem svijeta, što je za Eric Claptona bilo ravno porazu.
No, život ide dalje, nažalost kod Claptona ta rečenica je značila logaritamski porast konzumacije alkohola, što ga je u sljedećem razdoblju života dovodilo u veoma neugodne situacije, kako na pozornici tako i van nje.
Eric Clapton – “There’s One in Every Crowd” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
*Sve naknade za autorska i srodna prva regulirane ugovorom s Gradski Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!
Povezani članci
1934. – 2016.
