Ova emisija će zaroniti u vode undergrounda ili još bolje rečeno, zaronit će na ishodište cijele filozofije koja se splela oko nje.
Predstavljam grupu Atomic Rooster, donosim prikaz njenog djelovanja, a uz to ćemo poslušati cjelokupan drugi album “Death Walks Behind You”, kao i najjače teme s njihovih ostalih albuma.
Korijeni banda Atomic Rooster sežu u daleku 1968. godinu, kad Artur Brown sa svojim bandom The Crazy World Of Artur Brown, izdaje singlicu “Fire”. Na opće iznenađenje i „zgražanje“ underground komune, singlica se penje na komercijalne top liste i tamo boravi sedmicama.
Mala napomena prije nego nastavimo. U to se vrijeme poprilično često događalo da neko iz underground scene dođe na top listu sa nekom singlicom pa i albumom. Bilo je primjera pak, da grupa nije pristajala na izdavanje singlica, jer se to kosilo sa svjetonazornom filozofijom samog pokreta. U nekim slučajevima, a povijest je to i dokazala, takvi potezi su bili u potpunosti opravdani, jer je grupa nastavljala sa radom te na svjetlo pozornice donijela izuzetna djela, za koja čisto sumnjam da bi se rodila, da je kojim slučajem grupa krenula komercijalnom stazom.
I da nastavim, The Crazy World Of Artur Brown kreće na turneju da bi poentirali na iznenadnom uspjehu.
U sred turneje, klavijaturista Vincent Crane doživljava nervni slom i odlazi na liječenje. Nakon oporavka, nije se htio vratiti u sastav Artur Browna, već je izvukao mladog bubnjara Carl Palmera i osnovao sa njime Atomic Rooster.
Uzeli su ime Atomic Rooster, koje potiče od kombinacije kineskog horoskopskog znaka i vidljivog uticaja američke grupe Rhinoceros. Naime, ta 1969. godina, je bila u znaku pijetla, a od grupe Rhinoceros su pokupili ono Atomsko.
Što se samoga stila i orijentacije tiče, primijenili su formulu svog bivšeg banda The Crazy World of Arthur Brown.
Drugim riječima, vokal, bas, bubnjevi i naglašene orgulje.
Ubrzo nakon osnutka počinju sa gažama. Prvi značajniji nastup imaju kao predgrupa Deep Purple. Uskoro im stiže ponuda za snimanje. Neko iz B & C Recordsa ih je čuo i diskografska kuća im je ponudila ugovor za ploču.
Ulaze u studio u dvanaestom mjesecu 1968. godine, da bi u drugi mjesec iduće godine izdali svoj debut album nazvan po imenu grupe, “Atomic Rooster”. Paralelno sa albumom, izlazi i singlica “Friday the 13th”.
Kako se band sve više udaljavao od svojih korijena, pojavila se potreba za gitaristom, te je Crane odlučio uzeti jednoga.
Izbor je pao na mladog gitaristu John Du Canna, iz već etablirane acid/progresivne rock grupe Andromeda. Čim je Du Cann došao, basista Graham je napušta grupu. Ostavši bez basiste, Crane je po uzoru na Ray Manzareka, odrađivao bas dionice na svom Hammondu koristeći kombinaciju lijeve ruke i nožnih pedala.
Atomic Rooster provodi vrijeme na turnejama, sve dok Carl Palmer nije objavio da napušta grupu i pridružuje se Greg Lakeu i Keith Emersonu, da bi osnovali Emerson, Like & Palmer. Ric Parnell uskače na mjesto bubnjara, da bi ga u osmi mjesec te godine zamijenio mladi Paul Hammond iz grupe Farm.
Ulaze u studio i u devetom mjesecu 1970 godine izlazi drugi album grupe, pod nazivom “Death Walks Behind You”. Iako očekivan s znatiželjom, po izlasku ne polućuje uspjeh, niti blizu kao prvi album. Stvar spašava singlica “Tomorrow Night”, koja se penje na 11. mjesto UK Top Liste i vuče sa sobom album koji se parkira na 12. mjesto. Konačnu ocjenu albuma je donijelo vrijeme, smještajući ga u klasike svog žanra. Istovremeno, bez puno razmišljanja, isplivao je kao nabolje izdanje Atomic Roostera.
I sad dolazimo do središnjeg djela emisije.
Ispred nas je “Death Walks Behind You”. Uživajte uz zvuk undergrounda iz sedamdesetih!
Nakon odslušanog albuma, emisiju nastavljam prikazom daljnjeg toka karijere banda, odnosno, bolje rečeno, Vincenta Cranea, jer se nakon ovog albuma Vincent poistovjetio sa grupom.
U toku 1971 godine, dok je band bio u jednoj od faza pregrupiranja, iz vedra neba, singlica izdana da popuni prazninu nastalu njihovim odsustvom sa scene, dolazi na top liste. Singlica “Devils Answer”, potpuno neočekivano dolazi na 4. mjesto UK Top Liste. Vidjevši šansu, uzimaju pjevača Petea Frencha i ulaze u studio. Iz njega izlaze sa albumom “In Hearing of Atomic Rooster”. Odmiču se od teškog sounda prethodnog albuma, pomalo povlađujući Frenchovom bluesy vokalu.
Dakako, to nije prošlo bez svoje cijene. Nezadovoljni smjerom kojim Crane vodi band, Du Cann i Hammond napuštaju grupu nakon izdavanja albuma i formiraju novu grupu kojoj daju ime Deamon.
Album “In Hearing of Atomic Rooster”, se penje na 18.mjesto UK Top Liste albuma. Grupa odlazi na turneju, sa Steve Boltonom na gitari. Tom prilikom su bili predgrupa grupi The Who. Krajem godine Fench odlazi da bi se pridružio Tim Bogartu i Carmine Appiceu u novo oformljenoj boogie grupi Cactus.
Pomoć stiže iz Colloseuma. Cris Farlowe im se pridružuje, najprije kao pomoć, kasnije kao stalni član. Ova postava snima album “Made In England”, i te iste, 1972. godine izdaju singlicu “Stand by Me”. Album nosi zaokret prema soulu, koji baš nije bio po volji armiji fanova koja je obožavala teške rifove. Dakako, kao posljedica tog zaokreta, singlica nije omirisala top liste, a album je jedva svratio na sebe neku pozornost.
Steve Bolton odlazi 1972. godine i biva zamijenjen sa John Goodsallom, koji uzima ime Johnny Mandala. Izdaju album “Nice ‘n’ Greasy”, te 1973. godine singlicu “Save Me”. Istovremeno izdaju i prerađenu verziju “Friday the 13th”, s prvog albuma. Ovoga puta grupa je ogrezla u funk, dakako, ponovo sa poraznim rezultatom. I to je bilo dovoljno Dawn Recordsu da ih ispljune. Počinju se nadzirati počeci kraja Atomic Roostera.
Nakon napola uspješne turneje Farlowe, Mandala i Parnell odlaze. Vincent Crane ostaje sam s imenom grupe. U tom ozračju, 1974. godine, izdaje singlicu “Tell Your Story, Sing Your Song”, pod imenom “Vincent Crane’s Atomic Rooster”. Sve promotivne nastupe Crane održava uz pomoć članova grupe Sam Apple Pie. Završni koncert mini promotivne turneje i ujedno zadnji nastup grupe Atomic Rooster se održava 1975. godine i grupa je spremna za odlazak u povijest. .
No, Vincent Crane ne miruje. Sudjeluje u nebrojenim muzičkim projektima, uključujući i radio nastup Petera Greena. 1978. godine čak surađuje sa bivši bossom, Arthurom Brownom, da bi 1979. godine izdali čudnovati album “Faster Than The Speed of Light”.
John Du Cann ispušta ono “Du” iz imena, da bi zajedno sa Paul Hammondom i John Gustafsonom izdao dva albuma, pod grupom Hard Stuff. I taj band se raspada nakon Hammondove prometne nesreće.
Cann se 1974. godine pridružuje bandu Thin Lizzy radi turneje, da bi nakon toga napustio muzičku scenu i posvetio se skladanju muzike za reklame . Ipak krv nije voda. 1977. godine snima solo album s ekipom iz banda Status Quo, ali matična kuća nema baš volje da ga izda.
1979. godine ima manji hit “Don’t Be A Dummy”, inače napisan za reklamu za traperice.
Za to vrijeme Paul Hammond je svirao bubnjeve u sastavu T.H.E., koji se sastojao od odmetnika Pete Newnhama iz banda Cockney Rebel i Window, te Mike Marchanta iz Third Ear Banda. Izdaju singlicu “Rudi”, koja po nekoj providnošću postaje, ne muzički, već, kolekcionarski hit.
1980. godine dolazi do još jednog pokušaja reformiranja Atomic Roostera. Čak se snima album “Atomic Rooster”, koji unosi zabunu medu auditorijem, jer ima isto ime kao i debut. Band prolazi kroz nebrojene personalne promjene, tako da u jednom trenutku čak i Ginger Baker sjeda za bubnjeve!?
Nije zgorega napomenuti jednu interesantnu činjenicu. I pored potpune marginalizacije, u to vrijeme bandu se na snimanjima pridružuju David Gilmour iz Pink Floyd, Bernie Torme iz Gillan Banda i John Mizarolli. U tom okruženju, kao jedini aktivni član banda, Crane ulazi ustudio i snima još jedan album. “Headline News” izlazi 1983. godine i donosi ponovo Atomic Rooster u potpuno drugačijem izdanju. Kako je Crane bio jedini član, a i sam je napisao sve teme, ovaj se album smatra Craneovim solo ostvarenjem.
Krajem te iste godine, Crane ponovo raspušta ionako labavi band i pridružuje se Peteru Greenu i njegovom projektu Katmandu, sa kojim snima album “A Case for the Blues”.
1987. godine nakon raspuštanja prolaznih formacija raznih grupa, Crane se sreće sa Du Cannom i ponovo, po tko zna koji put, se kreće u ponovno osnivanje Atomic Roostera. Čak je i turneja po Njemačkoj bila dogovorena i očekivano, mjesecima unaprijed rasprodana. Razlog tomu je status grupe, koji je bio skoro u granicama kulta.
No, do te turneje nikad nije došlo. Crane je pronađen mrtav u svom stanu 14.Veljače 1989. godine. Mentalna nestabilnost i napadi šizofrenije u kombinaciji sa drogama su poslali ultimativnog posjetitelja na njegova kućna vrata.
Nedugo nakon njega, sv. Petar zove Paul Hammonda na finalni brifing, da bi nedavno njihovim stopama krenuo i Du Cann.
Uglavnom, svi sudionici stvaranja albuma “Death Walks Behind You”, kojeg smo upravo poslušali, su mrtvi. Tako u neku ruku, i sam naziv albuma u sebi nosi simboliku, koju su sami autori potvrdili svojim sudbinama.
Muzički dio emisije ćemo zaključiti improvizacijom, živom snimkom sa BBC-a, gdje je band bio redovan gost underground emisija. Snimka pokazuje Atomic Rooster u svoj njihovoj biti, ono šta su bili u to vrijeme i ono što su htjeli biti. A to je, dobar band, maštovit, na trenutke virtuozan i naviše svega, band sposoban izvesti improvizaciju kao već uvježbanu kompoziciju.
Atomic Rooster nije bio band koji je održavao koncerte na stadionima. Nije bio ni band koji je prodavao milijune ploča. Nije bio ni band kojeg je kritika dizala u nebesa, a publika obožavala. Atomic Rooster je jednostavno bio band svoga vremena, sa svojom malom, ali odanom vojskom fanova.
Nastao kao produkt ambicije par talentiranih ljudi, kao logični nastavak grupa iz kojih su potekli članovi, da bi svojim drugim albumom nadmašili sami sebe.
Svi pokušaji katalogiziranja ovog banda su unaprijed bili, a i još uvijek su, osuđeni na propast, jer, bend je prolazio kroz neprestane personalne promjene, i time su mijenjali i stilove. Izuzev neke dosljednosti na prva dva albuma, svi ostali albumi su toliko različiti da jednostavno izgleda da ih svira neka druga grupa. U stvari, kad govorim o grupi Atomic Rooster, govorim o dva glavna razdoblja postojanja, rane sedamdesete i rane osamdesete. Nepotrebno je napominjati, da su najveću popularnost imali u prvoj fazi, kad su imali i hit singlove na top listama, “Tomorrow Night” i “The Devil’s Answer”.
Za sve nas koji smo u to vrijeme pratili zbivanja u rock muzici, Atomic Rooster će uvijek biti jedan mističan sastav, potekao iz još mističnijeg “Crazy World of Artur Brown”. Isto tako, bit će pamćen kao sastav koji je dao jednog Carl Palmera i ugostio Cris Farlowa.
I za kraj ono najbitnije.
Slušanje albuma “Death Walk Behid You” još uvijek pruža neizmjerno zadovoljstvo, i čemu kriti, jedan je od mojih favorita u kolekciji.
Za mene dovoljno!
Eto!
*Sve naknade za autorska i srodna prva regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!
Povezani članci
