Riks i Topli Mungosi – „Marin guz”

Kulinarske, posrane i one druge priče …

Ima bit da ima nekoga vraga zimi u dalmatinskim gradovima. Valjda radi pustinje koja po defoltu zavlada nakon turističke sezone. I kad se izbroje euri, apartmani zatvore, nema druge nego …

A to “nego” nije ni malo bezazleno, čemu svjedoče slana izdanja koja drmaju našom „underground“ scenom.

Kad se spomene Makarska, asocijacija je odmah na Biokovo, more, plaže, neobrane masline i dakako, neizostavne klape. Povezati neku verziju rocka s ovim gradom u kolektivnoj memoriji i nije baš neko smisleno razmišljanje.
Dok se ne čuju prvi zvukovi .. .

Teško se oteti dojmu odsustva bilo kakve lokacije kad se oni čuju, jer garažni naboj urbanog bluesa pomiješanog s pop senzibilitetom daje naslutiti neka druga prostranstva ili pak ona univerzalna. Ali lirika nas spušta na zemlju i bar donekle kaže, miris soli je tu, a i govno od galeba je na postolu.


Riks i Topli Mungosi – “Galeb”

I kad o tome govorimo, teško će netko iz suhih i bljutavih krajeva shvatit poantu koja u sebi nosi galeba, govno i postol. Jer obično se kaže da je neka srića kad te posere tica. Je, ali ne i galeb, jer ako te on posere svršiš na Firule s opekotinama trećeg stupnja. Stoga, sama činjenica da je projektil falija glavu i pogodija postol, je sriča sama po sebi.

Kad smo to raščlanili idemo u kužinu, rodno mjesto svakog dalmatinca koji se kurči svojim kulinarskim umijećem, a bidan ne zna, u pravilu, da ga je žena sokolila i hvalila kako dobro kuva, kako bi sa sebe skinila breme kužine, kuvanja, šufigavanja i ostalih dosadnih stvari.

Pa kad smo i to riješili i definitivno skinili enigmu s lirike i njenog zemljopisnog porijekla, možemo prijeći na muziku.
E tu smo na svoje, daleko od naše drage domovine, preko Velike Bare u zemlji koja je iznjedrila blues, frknula ga u Englesku i progutala ka guv kad su joj ga Englezi uvalili u drugoj ambalaži.

Njegova urbana varijanta dominira scenom još od kraja šezdesetih i biva obogaćena bezbrojnim koloritima, do te mjere da se ne rijetko ne može ni determinirati izvor.
Ljepota različitosti!


Riks i Topli Mungosi – “Ljubav je sve”

I baš ove dvije riječi determiniraju muziku na ovom albumu. Urbani blues uz miris garaže uz diskretan dodir psihodelije. (više esencijalno).

I to nas dovodi do muzičkog djela ove priče. Postoje trenuci na albumu koji graniče s izvanvremenskim dodirom najljepše muze, kad bend svira i diše kao jedan. Moćni trenuci koji ostaju dugo nakon što odsvira posljednja nota ovog albuma. Ne ulazeći u detalje, jer bi nas daleko odveli, svi su instrumenti upregnuti u zajednički cilj, nema „ego tripova“, što automatski daje kompaktnost u isporuci slike koja je sve samo ne jednolična. Različitost pristupa pojedinim kompozicijama ih ne čini drugačijima do te mjere da se ne uklapaju u album, dapače, ta je različitost uz sam pristup donijela impresiju koja nije daleko od istine, album je u tom segmentu zaokružen kao cjelina.

Interesantna je upotreba saksofona. Instrument teško spojiv s garažom, ali na ovom albumu briljira u ulozi sporedno/glavnog protagonista. Dvojaka uloga veoma jednostavna za objasniti. Pogledajte „Dark Side of the Moon“ i sve će biti jasno. Gubeći svoju karakterističnu ulogu saksofon se stapa u zvučnu sliku ne iskačući s ničim što bi ga determiniralo kao instrument, ali uhu i te kako ugodno punjenje svih mogućih rupa u izričaju. Drugim riječima, bila gitara, koja btw ima prekrasne kratke dionice sola ili saksofon, u pjesmi ništa ne mijenja, naprotiv, obogaćuje do spoznaje da u ukupnom zbiru instrument nije bitan, već zvuk u „komadu“.
Rijetko ćemo naći ovakvu simbiozu ovih instrumenta u ovoj vrsti glazbe.


Riks i Topli Mungosi – “Želim reći zbogom”

Riks i njegovi Mungosi plove albumom, iz pjesme u pjesmu predočavajući nam slike današnje, bez prevelike pompe i prenemaganja. Nema kenjkanja, nema cmizdrenja, masline su obrane, ulje je u kanisterima i tu je kraj. Jednostavno, efektno, iz pjesme u pjesmu slikaju svoje viđenje današnje stvarnosti s okusom soli i pri tom iznenađuju u još jednom segmentu. Aranžmani su na trenutke pomalo nestvarni i nespojivi sa sirovim izričajem kojeg imaju kao kostur, a opet, sve skupa spakovano djeluje kompaktno i ukusno posluženo

Teško da će ovaj album doći na neke top liste, daj blože ali, .. , teško da će stih „Danas mi se galeb posra na postol“ ikad osvanuti u main stream medijima kao hit, teško da će sam sastav rasprodati Spaladium Arenu, ali da će ispred sebe imati pun klub, to po nekoj svemirskoj pravdi mora dobiti.

Potomci isporučitelja leda s Biokova u ljetnim mjesecima su napravili jebeno dobar album. Iako je nastajao dugo, pjesme nisu povezane u neki koncept, ipak na kraju dojam jest da je album kompaktan i kao takav ostaje u memoriji.

Danas od albuma tražiti nešto više od ovoga znači ne znati što želiš!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.


*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!

Povezani članci