Crni kosac nemilosrdno kuca na sve više vrata nama poznatih i dragih ljudi. Povijest i vrijeme nitko ne može zaustaviti, ni vratiti, pa i nije čudno što je njegova aktivnost prihvaćena kao dio života i bivstvovanja ljudskog bića.
No, problem je kad sa sobom povede nekoga tko vam je blizak, ne nužno člana obitelji, ne nužno ni prijatelja, već jednostavno osobu koja je u vašem životu zauzela neko mjesto, bili svjesni toga ili ne.
Nisam ljubitelj Parnog Valjka, drago mi je poslušati neke njihove stvari, no mora im se dati kredit za „minuli rad“.
Kad je na tržište lansirana singlica „Prevela me mala žednog preko vode“, malo tko se u to vrijeme mogao kladiti na bend koji je trebao biti neka vrst hrvatskog pandama Bijelog Dugmeta.
Pa ni prvi albumi nisu plijenili pažnju zadrtih ljubitelja muzike tog doba. No, nekako je Parni Valjak uvijek uspijevao ostati na površini, isprva dišući na slamku, potom preko teleskopa, da bi svojim albumima i pogotovo koncertnim aktivnostima, izletio iz dubina opskurnosti kao nuklearna podmornica s 3000 dubine u punoj brzini na površinu.
Tim su poletjeli pod zvijezde i do današnjih dana s tih visina nisu silazili. Da, bilo je uspona i padova, ali trend je uvijek bio uzlazni, i to u nekoj logaritamskoj krivulji uspona, gdje su uskoro ispred sebe imali brisani prostor. Nitko im nije stajao na putu.
Biti sudionik tog putovanja mora biti da je bilo orgazmičko iskustvo za ekipu koja je pokretala pogon benda, a Aki je bio jedan od njih. Uz osnivače Husa i Juricu, Aki je udario temelje bendu koji je postao institucija na našim prostorima.
I ne samo to, tijekom vremena se poistovjetio s njime, pa iako je imao i solo izleta i drugih angažmana, ime Aki će uvijek biti tijesno vezano uz pojam Parni Valjak.
Prošavši s grupom sve što jedan pjevač može, Aki je ostao na sceni kao vokal Parnog Valjka i kao vokal Parnog Valjka je dočekao 22. Siječnja 2022. godine.
Nažalost posljednji dan života.
R.I.P. Aki!
Povezani članci
