Pojam hibridnog albuma je došao do izražaja s British Boom-om, kad su bezbrojne grupe hrlile preko Atlantika u potrazi za svojim mjestom pod američkim suncem i dakako, punim bankovnim računima. Kad je novac u pitanju, diskografska industrija je bila (i još uvijek jest, ali na drugi način) veoma pragmatična. Grupe koje su gledale preko Atlantika, a u UK su imali nekoliko albuma na tržištu, u većini slučajeva imaju kao uvod u opus hibridne albume ili jednostavnije rečeno, od dva izdana albuma ili čak tri, sastavlja se jedan koji je po mišljenju mogula najprihvatljiviji američkom tržištu.
O toj logici sad ne bih jer to je jedna daleko šira tema, već samo poentirati da je i Colosseum bio jedna od tih grupa.
No, „The Grass Is Greener“ je ipak odskočio za poprilično kopalja od ustaljene sheme kombiniranja „dva u jedan“, iako je čak i omot čista kopija prethodnika, što ukazuje na njegov položaj prije lansiranja.
Naime, jest da je namjera bila da se prva dva albuma, „Those Who Are About to Die Salute You“ i „Valentyne Suite“ objedine u jedan i tako lansiraju Amerikancima, ali stjecajem okolnosti, prkosu ili pak u pokušaju isticanja umjetničkog integriteta, dogodilo se to da taj hibridni album de facto zauzme mjesto samostojećeg izdanja u opusu grupe.
Colosseum – “The Grass Is Always Greener”
O čemu se radi?
Ako je ikada hibridni album nosio pozitivni predznak, onda je to ovaj jer se na njemu nalaze četiri kompozicije koje su prvi put objavljene (“Jumping Off the Sun”, “Lost Angeles”, “Rope Ladder to the Moon” i obrada Ravelovog “Bolera”), a koje će postati dio kostura živog albuma, „Colosseum Live“.
Dalje, nalaze se tri kompozicije/fragmenta iz prethodnika „Valentyne Suite“ (po fragmentu “The Grass Is Greener” iz suite album je dobio ime!), ali u sasvim drugom aranžmanu i s Dave „Clem“ Clempsonom na gitari i vokalu. I naposljetku, jedina kompozicija koja je u originalu osvanula na ovom albumu „Elegy“ (koja se isto nalazi na albumu „Valentyne Suite“), s James Litherlandom na gitari i vokalu.
Stoga, da rezimiramo, album se sastoji od novih kompozicija, obrada s prethodnog albuma i samo jedne u originalnom obliku. Slijedom toga, zar nije logično albumu dati samostojni predznak!?
I ne samo to, kritika se podijelila kad su u pitanju prethodnici i ovaj album, jer je za razliku od prethodnika, pa i prvijenca, donio čvrstu kompoziciju, bez vrludanja i dakako vrhunsku izvedbu. Ovo se potvrdilo i na nasljedniku („Daughter of Time)“, koji je postao komercijalno najuspješnije djelo benda.
No, nije sve bajno, jer Clempson koliko god bio veliki gitarista, vlasnik je slabašnog vokala, te je u studio za snimanje nasljednika pozvan Chris Farlowe.
Nakon svega iznesenog jasno je da album „The Grass Is Greener“ predstavlja nezaobilaznu točku pri upoznavanju ovog velikog benda, album koji predstavlja most između prve, briljantne inkarnacije i druge, koja je iznjedrila jedan od najboljih živih albuma koji je ikad snimljen.
Stoga, album , „The Grass Is Greener“ jest samostojan album s posebnim mjestom u opusu grupe Colosseum!
Amen!
Colosseum – “The Grass Is Greener” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
1944. – 2018.
