Buldožer – “Pljuni istini u oči”

Prvi dio!

Postoje samo dva albuma (bar koliko je meni poznato) u cijeloj galaksiji, a vjerojatno time i mnogo, mnogo šire, koji imaju omote koji u obliku novina pričaju priču, koja jest sastavni dio priče koju nosi album ili je idealno nadopunjuje. („Too Old to Rock ‘n’ Roll: Too Young to Die!“ ne spada u kategoriju novina kao omota albuma!).

Prvi je remek djelo grupe Jetro Tull, „Thick as a Brick“, koji na omotu u obliku dnevnih novina s nekoliko listova donosi dnevna događanja s centralnom informacijom o mladom genijalcu Gerald Bostocku, a drugi je, pogađate, Buldožer, njihov album prvjenac „Pljuni Istini u Oči“ i genijalni omot u obliku dnevnih novina sa svim rubrikama koje kao da su izašle iz radionice Monty Pythona.

Kad su se Siječnju 1975. godine, u godini kad je kulminirala rock eksplozija, kad je na sceni bilo svega i svačega, i dobrog i lošega, pojavili anonimci sa svojim viđenjem “Zappe ala Balkan”, bilo je to sve samo ne normalno izdanje. Iako nikad nisu bili tako reklamirani, bili su baš to, prenijeli su genijalni Zappin humor/satiru na balkansku vjetrometinu, garnirali ga stihovima koji i danas, pola stoljeća nakon nastanka odzvanjaju svom svojim žestinom i lucidnošću, da ne kažem Pythonovom ingenioznošću. I sve skupa garnirali s izvanrednom muzikom, koja je u ovom slučaju ipak u službi koncepta albuma. Jer koncept je taj koji smješta album ne na samom vrhu produkcije na našim prostorima, već i iznad njega, tamo negdje “gdje zvijezde dodiruju nebo!“. (izvor: nemam pojma da li je ovo neki stih iz neke pjesme …. ako jest, njemu krediti!)

Biti svjedokom života ovog albuma jest biti svjedokom vremena u kojem je nastao, vremena s kojim se sprdao na tisuću i plus načina, na čast svima koji su ga voljeli onda i danas. I oko toga nema zbora, jer „Pljuni Isitni u Oči“ jest album za sva vremena.

Ingeniozni naslovi, nedvosmislenog značaja koji su u svojoj ogoljenoj biti bolno istiniti u genijalnom prikazu lirike koja slijedi iza njih, dovoljno govore sami za sebe. Jer kako drugačije protumačiti recimo, „Ljubav na prvi krevet” ili pak naslov epske „Što to radiš, buldožeru jedan?“, u tri stavka koji neuvijeno privode priču svom logičkom kraju,
a. „Jedem govedju supu“
b. „Bikova osveta“
c. „Idem u raj“

Pa ni tu sve skupa ne prestaje, jer niz je neprekidan, te stoga, možda i jest prošlo pola stoljeća od nastanka ovog albuma, i to je najmanje bitno, ono što jest bitno je pitanje, koliko je prošlo od kako ste ga zadnji put poslušali?

---

Buldožer – “Što to radiš, buldožeru jedan?”

Drugi Dio

Velika dvorana Sportskog Centra „Gripe“.
Koncert!

Predgrupa, anonimci koji imaju samo jedan zapaženi singl iza sebe (album je bio vani, ali se još nije probio do Splita!), zovu se Bijelo Dugme, otvaraju koncert uz dakako nezainteresiranu publiku. Ono malo ljudi šta ih sluša nakon pjesme „Top“, posvećuje se drugim aktivnostima.
Odlaze skoro bez pljeska, bar onog kurtoaznog.
(ne sjećam se da su izvodili kompozicije s prvog albuma, već covere stranih izvođača!?)

Pada mrak, (u dvorani!). Na binu izlazi Marko Brecelj, nosi Hajdukov dres s brojem 10 na leđima. Rulja instant skandira Juričino ime, a Brecelj diže u zrak papirnatu kuglu koju nosi pod pazuhom, papirnatim lancima vezanim za gležanj od noge.
Trči po pozornici i za to vrijeme ostatak ekipe zauzima svoja strateška mjesta i koncert, onaj pravi, kreče.

Bila je to tarapana koja evo i nakon pola stoljeća odzvanja u glavi. Zvuk i nije bija nešto, sićan se da san bija razočaran, ali u to vrime bilo je to skoro pa normalno, pogotovo na koncertima u sportskim dvoranama.

No, zato je Buldožer briljirao, da mu ni dva bisa nisu bila dovoljna. Pa i nakon njih da nije bilo paljenja svjetala u dvorani, sigurno bi se protega do kasnih sati.
Buldožer je tom prilikom pokazao i dokazao da Zappa nije jedini majstor u našoj maloj mliječnoj galaksiji, bar što se humora i satire tiče.
Kako onda tako i danas, amen!

---

Buldožer – “Pljuni istini u oči”  / full album

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.