S albumom „The Man Who Sold the World“ David Bowie polako osvaja pozicije na rock nebu.
Za vrijeme turneje po Americi, rađa se ideja o albumu koji bi djelom bio posvećen američkim veličinama (Andy Warhol, Bob Dylan i Lou Reed), no istovremeno, negdje u to vrijeme počinje Bowieva fascinacija kulturom tog kontinenta.
Po povratu u UK Bowie ima slobodne ruke, ugovor s matičnom diskografskom kućom je istekao, te si uzima vrijeme samo za sebe. Povlači se i posvećuje skladanju novih kompozicija. Ovaj put je umjesto skladanja uz pratnju gitare odabrao klavir.
Nije prošlo dugo, pregršt kompozicija je osvanuo u kosturima, te kontaktira Rick Wakemana (koji je u to vrijeme bio član grupe Strawbs, ali je radio i kao studijski muzičar), te s njime finalizira mnoge kompozicije koje će se naći na sljedećem albumu. (Iz te faze nastanka potječe taj piano utjecaj koji se provlači cijelim albumom.)
Povezani članci
17. Travnja – 1978.
16. Travnja – 1971.
10. Travnja – 1970.
10. Travnja – 1974.
06. Travnja – 1971.
05. Travnja – 1977.