Popušili smo zasluženo u polufinalu Svjeckog, ali zato se u Kocki odigralo finale autorskih bendova za ostatak ljudi kojima balun sigurno nije najvažnija sporedna stvar na svitu.
Moram priznat da sam se teško dovuka u Kocke još pod velikim dojmom i utjecajem Londona na naš grad. Ne, nije božićni advent niti nogometne proslave uz galone pivi koje podsjećaju na London već 134 litre kiše po kvadratnom metru samo u prošlom misecu, dok za ovaj gledamo oboriti i neki rekord. Pa da bar to pada pošteno da mi auto opere, nego nebo sve nešto cmizdri ka žena u Pms-u ili reprezentacija Brazila nakon penala.
Nisam vidio sunca od zadnje pomrčine sunca, pijem Vitamin D u kapsulama, ne pomaže.
No ipak sam došao taman na vrime kada je Teška odluka, prvi finalist iz Splita krenula svirati. Oni su točni kao sat na zidu državne firme, nema ispadanja iz ritma, nema čekanja, pričanja između pisama, prenemaganja.
Trojac koji praši tek oko 3 godine skupa, ali imaju repertoara i stava za svjetske scene. Basista ima raspon glasa ko Freddy Mercury, a za razliku od njega on bolje zna hrvatski, tako da je užitak slušati uvježbani hard rokerski bend na našem jeziku. Oni su bili moji favoriti od samog početka.
Doduše, sve dok nisam čuo varaždinski Kranks sa saksofonom, trubom, bubnjom i samo jednim od dva basa u drugoj polufinalnoj večeri. Tada sam zaboravio na sva prijateljstva i svu objektivnost, no, teškim previdom sudaca, nedosuđenim penalom i golom iz zaleđa Kranski su ispali iz natjecanja i jedinstvene prigode da nam u finalu otpuhnu svu Londonsku depresiju i suicidalne primisli.
Drugi finalni bend je bio zagrebački The Reigns, bend koji sam nepravedno zanemario u prošloj recenziji, pod teškim dojmom spomenute nepravde. Sada kada glavni favorit je ispao iz natjecanja mogli su se na mišiće , 1 na 1, u biti 3 na 3 ili 4 na 3 potuči s Teškom Odlukom za titulu.
Svirali su drugi, što na neki način je bila prednost jer su vidili šta moraju nadmašiti.
Bacili su sve karte na stol, a znali su da domaći znaju igrati samo briškule i trešetu, pa su zaigrali poker, ali sve im je to tonac otpuhao već na početku kao bura s Velebita. Mikrofonija i ogromna vibracija kao da vam se približava potres je natirala nesretnog tonca da mahnito pritišće sve botune kao da se sekunde odbrojavaju do eksplozije u Umri Muški 3.
Još jedan smak svita je odgođen, Reigns su isplivali živi i zdravi, ali nije im pomoglo što su osim tonca imali i unutarnjeg neprijatelja u liku drugog gitariste koje se nije pojavio na svirci. Sve je izgledalo zlo i naopako i uzaludno ko igrati košarku na pijesku, pa sam ja Tešku Odluku već proglasio pobjednikom, samo sam čekao sliku za naslovnicu sutrašnjih novina.
Dok su se oni mučili ja sam se zabavljao maštanjem kako bih za svoju naslovnicu albuma poslužio se onom od Clasha iz 1979 kada Paul Simonon razbija svoj bas Fender Precision, samo što bih ja istim zamahom obe ruke razbio mixetu od tonca od pod.
No, da ne ode sve u nepovrat nakon jedne i pol pjesme trojcu na bini se pridružio drugar iz Splita koji je zasukao rukave i uletio na par pisama koje je uvježbao u svojoj sobi dan ranije.
U jednom trenu Martin Đermanović, glavni vokal i gitarista se spustio s bine u publiku s gitarom, učinilo mi se da se ide obračunati s toncem, no smiješak mu na licu mi je odagnao te strahove (ili nadanja) što mi je izgledalo poprilično i hrabro i simpatično.
Ali vrhunac večeri je bila doslovce ekshibicija, cirkuska točka pjevača koji je nećete vjerovati, ovo se dešava samo jednom u životu (i te laži) protjerao cijeli bend i ostao svirati sam na bini u nadi da ćemo ovaj put prepoznati na kojem jeziku pjeva, jer kakav je zvuk u Kocke svaki bend treba imati pantomimičara da nam pokretima citira pjesmu ili nekog znalca znakovnog jezika za gluhe za sve nas koji svoje bubnjiće i dar sluha ostave na ulazu u Kocku.
Moja fix ideja je da se stropovi kluba oblože dekama iz donacija Caritasa, tako da se zvuk lipo odbije od nečeg nižeg i mekšeg od samog betona. Istina je da bi mogućnost smrti od požara narasla za 700 %, ali ko to baca čik duvana u zrak, bacaš ga na pod, jeltako?
Pobjednik ipak nije bio dvojben, to su naravno zasluženo naš splitski trojac iz Teške Odluke, da se mene išta pitalo i kada bi ja znao pogoditi na lotu više od 2 broja od odigranih 7. Ali s obzirom na to da ne znam, tešku pobjedu u gostima su odnili The Reigns.
Po uzoru na vladu Hr kojoj sve afere, potresi i ostavke ministara ne mogu poljuljati vladavinu tako su i Regns otprašili svoje bez pardona, i to puno bolje nego u polufinalnom nastupu. Jer čini mi se da su tada odsvirali svoj The Best off, bez velike emocije i zadrške, no ovu noć su jednostavno bili nepredvidljiviji, s puno više prelaza, promjena ritma, naravno emocije i truda, dok je Teška Odluka ponovila ono što ih je i dovelo do finala i nadam se i radio postaja i mnogih bina.
Čestitke purgerima.
Ali Livaja je i dalje veći Bog od Petkovića.
Za nagradu što smo podržali festival organizatori su nas počastili nastupom šibenske senzacije Bluvinil. Za njih ću samo reći da zvuče kao bend koji ima 3 probe tjedno. S njima je napokon i tonac prodisao i vratio si boju u licu, jer ovi ne gaze po distorzijama i svi su im instrumenti pod kontrolom mixete, nema nekog bas pojačala koji diže seljačku bunu i čini nered po klubu bez nadzora.
To je u konačnici sve zvučalo čak i dobro, pa su me na kraju morali tjerati iz kluba u 2 ujutro.
Hvala ekipa, ja sam se super zabavia, idemo dogodine jače, pametnije i snažnije.
Pa nema Festivala mladih bendova stotinu, imamo samo vas!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Povezani članci
Split, Kocka
16. Studenoga – 2022.
Split, Kocka
23. Studenoga – 2022.
Split, Kocka
22. Studenoga – 2023.
Split, Kocka
15. Studenoga – 2023.
