Sa singlicom, a kasnije i albumom „My Generation“ the Who skreće pogled muzičke javnosti na sebe. Artikulirajući osjećaje mladih, koji su u permanentnom konfliktu s odraslima, establišmentom, kanalizirajući njihovu besperspektivnost i fatalizam („I hope I die before I get old“) the Who se nameće kao glasnogovornik cijele generacije.
S prvim albumom je došla samo naznaka tog statusa da bi ga kasnija izdanja digla na nacionalni, pa i međunarodni nivo i time zacementirala status ovog benda. Ne malu, ako ne i presudnu zaslugu u tom procesu je odigrao drugi album grupe „A Quick One“, koji izlazi u Prosincu 1966. godine.
Bile su to godine kad je Veliki rat bio daleko iza svijesti ljudi, kad je civilizacija grabila velikim koracima u „pravcu blagostanja“, ali pri tom radeći greške koje su mladi skupo platili. Bivaju zapostavljeni i to je stvorilo atmosferu u kojoj se kuhala prajuha British Booma šezdesetih godina.
The Who su brzo shvatili čemu se radi, napuštaju klasični blues izričaj i kreiraju svoj, agresivni pop/rock koji sa socijalnom lirikom tvori eksplozivnu mješavinu.
Ovo je ujedno i jedini album na kojem je skladateljski dio podijeljen između članova grupe, po direktivi diskografske kuće. Tako je na albumu osvanulo pet skladbi ostatka članova benda, dok je ostatak skladao Pete Townshend.
Za divno čudo, to nije naškodilo albumu, dapače, donijelo mu je širinu koju je Pete kasnije samo produbljivao, pa čak i proširivao.
The Who – “Happy Jack”
Na albumu se našla i “A Quick One, While He’s Away”, pripisana Daltreyju, Entwistleu i Townshendu, u trajanju o devet minuta i u biti predstavlja suitu. Znajući kasniji opus benda, u kojem su se smjestile dvije rock opere i jedna nesuđena, postaje jasno odakle je sve skupa došlo, dakako, konceptualno, ne i sadržajno.
The Who se ovim albumom isto tako profiliraju kao predvodnici modova, tabora mladih koji su ludovali za talijanskim vespama i odjelima, slušali rockabilly i dakako, redovno se mlatili sa suprotnim taborom, rockerima.
No, čudnih činjenica nikad dosta.
U Americi album biva izdan pod imenom „Happy Jack“, s naslovnom pjesmom na njemu. (na UK verziji je nema na albumu, ali je izdana na singlici i dolazi na #3. mjesto UK top liste singlica!). U Americi se singlica „Happy Jack“ penje na Billboard!
Sam album dolazi na #4. mjesto top liste albuma u UK.
O vrijednosti ovog albuma svjedoči činjenica da ga je Rolling Stone magazin smjestio na #383. mjesto naj .. albuma svih vremena.
The Who – “A Quick One” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
