“Vidim sebe kao slikara ili pripovjedača. Ne želim misliti da se sve svodi na glazbu. Ono što radim lako bi mogla biti knjiga ili film. Stvaram neku vrstu ‘nevidljivog kazališta’ u umu slušatelja.”
Švicarski multiinstrumentalist Andreas Vollenweider obično ovako govori, ali to ne bi trebalo iznenaditi nekoga tko je već čuo njegovu glazbu. Koristeći harfu, klavir, gudače, puhače, udaraljke iz cijelog svijeta i povremeno vokale, on proizvodi raskošne, gotovo simfonijske glazbene tapiserije, često besmislene, povremeno nadahnute, koje se jednostavno ne mogu točno odrediti. Ni klasika, ni folk, ni jazz, ni world music, ni new age, te bez imalo rock aspekta, njegova glazba nježnog ugođaja zapravo nikamo ne ide i gotovo ništa ne govori. Istini za volju, natjerati ga da objektivizira svoju glazbu gotovo je nemoguće. “Veliki dio toga je nesvjesno i želio bih to tako i zadržati“, kaže on.
Međutim, nije spektar glazbenih stilova i boja ono što njegovoj glazbi daje određenu eteričnu kvalitetu, već vještina s kojom Vollenweider spaja mnoge elemente, stoga o svom radu i govori na nejasan metafizički način. Niti jedna konvencionalna glazbena logika ne objašnjava kako on izvodi ono što radi.
Andreas Vollenweider – “Find Me In My Dream” (feat. Ayanda Nhlangothi, Africapella)
Kao umjetnik na granici, jedinstven u svom žanru, s tako vještim pratećim umjetnicima, koristi izraz ‘tematska improvizacija’ da bi opisao ovaj poseban proces stvaranja glazbe, pri čemu improvizacija znači da glazba teče slobodnije i prirodnije, bez nekog posebog obrasca s definiranim nizovima, ali ipak s osnovnom referentnom točkom. Kroz kolektivnu improvizaciju spontano se razvijaju i labavo postavljaju kratke melodijsko-ritmičke sidrišne točke, čime će skladba uvijek biti drugačija, iako će zadržati poznat izraz.
Riječ je o djelima izgrađenim oko planiranih tema, koje su i same izrasle iz slobodnih improvizacija, te naizgled, premda su izgrađene na improvizaciji, pjesme zvuče komponirano. To je suptilan zvuk, onaj koji ističe briljantnost Vollenweider-ova muziciranja.
Uglavnom instrumentalni, osim nekih napjeva uglavnom bez riječi, njegovi albumi postoje u glazbenom svijetu mira, spokoja i duhovnog bijega. Uz njegovu pouzdanu modificiranu elektroakustičnu harfu, i specifičan način sviranja, njegova glazba uvijek ima vrlo jedinstven i prepoznatljiv stil koji ga izdvaja od ostalih umjetnika. Svoju glazbu okružuje prirodnim temama i efektima, često uz zvuk pun etno reminiscencija, stvarajući nježan ambijent pun živih detalja, više atmosferičan nego skladan, s pojavom tek povremenog kratkog melodijskog fragmenta koji sugerira narativnu glazbenu strukturu, izvlačeći sve filigranske detalje i delikatne akustične poruke iz instrumenata, što čini savršeno slušanje u pozadini.
Ali zapravo je estetski ideal mnogih skladbi i aranžmana proračunata amorfnost u kojoj glazbeni glasovi bujaju i stišavaju se, rastapajući se jedan u drugome u slobodnom organskom stilu. A produkcija sve to briljantno i živo ugrađuje u fini, trodimenzionalni ambijent.
Andreas Vollenweider – “Uthando” (feat. Ayanda Nhlangothi, Africapella)
Sa ‘Slow Flow & Dancer’ započinje svoju sljedeću fazu – intimnim, melodično elokventnim, ritmički eklektičnim i klasično obojenim skupom introspektivnih meditacija i živopisnih egzotičnih plesova, kao spoj dva koncepta.
Prva tema je ‘Slow Flow’, koja uključuje iskričavi orkestar s harfom, gudačima, električnim gitarama i sintisajzerima, gdje se skladbe nastavljaju s izvrsnim osjećajem kozmičke uzvišenosti, romantične i lelujave, utješne i nostalgične.
Druga tema je ‘Dancer’, gdje se internacionalni začini izmjenjuju s instrumentima zapadnjačkog zvuka intonirajući “poziv na kretanje i fizički doživljaj glazbe”, odražavajući Vollenweider-ovu povezanost s Afrikom.
To je vješta mješavina prošlosti i sadašnjosti, s gitarskim dionicama koje se spiralno vrte kroz tradicionalne zvukove i suvremene ritmove koji vode ples za povratak iskonskih osjećaja u ovaj svijet.
Ali to je i poziv na putovanje prema unutra, za dragocjene, tihe trenutke, za suptilnije osjećaje i razmišljanje kako bismo prikupili novu snagu.
Prošlost je sjećanje, a budućnost je projekcija. No, kad utonemo u glazbu, misao je radnja u ovom glazbenom okruženju koncentrirana u sadašnjosti. Ovo je duboko korisno, čak i ljekovito.
Andreas Vollenweiders – “Up & Out”
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
“Na putu”