Jimi Hendrix ulazi u studio s mutnim idejama o tome što će i kako raditi u njemu.
Za producentskim pultom, kao i na snimanju prethodnog albuma, sjedi Chas Chandler, no ne za dugo. Perfekcionizam Hendrixa u studiju je bio poznat, no ovaj put je bilo previše i za njega. I ne samo minucioznost kreatora, već i prenapučenost studija je jednostavno otjerala Chasa s producentske stolice. U studiju su se okupljali muzičari „koji piju“ i skoro neobavezno, sudjelovali u snimanju materijala. Na toj je relaciji i Chasova izjava nakon napuštanja snimanja, da to i nije bio studio već jedan veliki party.
Po Chasovom napuštanju projekta, Hendrix sjeda za pultom, počinje odiseja njegovog života.
Isto tako, kako Hendrix nije baš imao visoko mišljenje o muzičarima koji su ga pratili, odsutnost Noela Readinga ga nije omela u snimanju. Manje više sve bas dionice je sam odsvirao. Kompozicije je većinom sam napisao, no, na albumu su se našle i obrade.
Znajući iz današnje perspektive gdje je Hendrix stremio, nije ni čudo da se na ovom albumu pojavljuju dijelovi, onoga što je u budućnosti trebala biti „Svemirska simfonija“. (ako sam dobro zapamtio, jer podatka o tome na netu nema). Uglavnom, Hendrix snima album uz pomoć Steve Winwooda (Traffic) i Jack Casadya (Jefferson Airplane) i dakako cijeli niz muzičara koji bi se (slučajno) zatekli u studiju.
Album izlazi tog Listopada 1968. godine i zasjeda na prvo mjesto Billboarda, par sati nakon izlaska. Bio je to dokaz, najprije samoj diskografskoj kući Reprise Records, koja se sporila oko svega na ovom albumu, uključujući i sam omot, da je Hendrixov genij došao do punog izražaja.
U Engleskoj album prolazi neznatno lošije, zauzimajući #5. mjesto UK top liste albuma.
Naviše svega, singlica „All Along the Watchtower“, obrada Dylanove kompozicije, zauzima liste singlica i postaje najkomercijalniji izlet Hendrixa do tada. Dakako, na komercijalnom planu i album slijedi singlicu u velikom stilu.
Jimi Hendrix – “All Along the Watchtower”
Album „Electric Ladyland“, je posljednji album ovog velikana. Nije trebao biti, jer puno je toga još stajalo na njegovom putu u besmrtnost.
Nažalost, sve nakon ovog albuma što nije napravio, je nepovratno izgubljeno za umjetnost. Jer, pored svog neospornog statusa, „Cry of Love“ jednostavno se ne može uzeti kao punokrvni Hendrixov album. Jest da ga je skoro zgotovio, jest da je manje više 90% njegov, ali ipak, iritantna je koncepcija, jer sigurno nije onakva kakvom je Hendrix zamislio. No, o tom nekom drugom prilikom.
Bivajući ultimativno djelo ovog umjetnika, „Electric Ladyland“ je po manje više svim anketama smješten na vrhove svih top lista koje imaju predikat, „svih vremena“.
Ulaziti u to gdje ga je tko smjestio, jednostavno nema smisla, deplasirano je. Jer pored toga što je „Electric Ladyland“ istinsko remek djelo, ono što ga izdvaja i čini još većim i monumentalnijim, jest ono fino, „čitanje između redaka“. Katkad neodsvirana nota zvuči daleko veličanstvenije od desetke odsviranih. A još kad se nalazi u ambijentu, gdje svaka odsvirana predstavlja svijet za sebe – onda dobijemo nešto što riječi teško mogu opisati.
Stoga, album treba bezuvjetno – slušati, uostalom, to je svrha njegovog postojanja.
Jimi – R.I.P.!
Jimi Hendrix – „Electric Ladyland“ / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
