Jack White – „Fear of the Dawn“

Dada?, da!

Jack White je jedan od ili bolje rečeno, posljednji veliki rocker. Rocker koji se ne boji prevući lanac preko kamena, ubaciti neku ritmičku sekvencu i na tome kreirati kompoziciju.

Ovaj je opis pomalo ekstreman jer on to ne radi, bar ne na ovom albumu, ali esencijalno se ipak može staviti znak jednakosti.

AlbumBoarding House Reach”, je dobio nasljednika. „Fear of the Dawn“, koji je krenuo nekim drugim putem od prethodnika. Kreativni kaos genija je zamijenila sirovina, rudača zvana iskonski rock n’ roll ogoljen i uvrnut do kostura u toj mjeri da na trenutke koketira s dadaizmom. No, dadaizam nije samo u tome prisutan na ovom albumu, izvire iz svake kompozicije u nekom obliku, bilo da se radi o minimalizmu pokrivenim rock oblatnom ili pak kaotičnom slijedu zvukova koji čine smislenu cjelinu.

Stoga u tom kontekstu ostaje pomalo nejasan status prethodnika, „Boarding House Reach“. Ne sjećam se kad san posljednji put vidio više negativnih kritika za djelo koje me je lansiralo u nebesa, a sebe u stratosferu. Kreativni kaos genija očito nije legao mnogima. I za razliku od njega, album „Fear of the Dawn“ ipak donekle smiruje loptu i priskrbljuje si pozitivan prijem. (?)

Album u biti samo nastavlja putanju kojom se kretao prethodnik, kako muzikom tako i lirikom. Obje su komponente toliko intrigantne da bi trebala poprilično debela knjiga za ih bar donekle obuhvatiti nekim smislenim riječima.


Jack White – „Fear of the Dawn“

Jack White opet rastura i to je to!

Kombinacija muzičke verzije Scissorhandsa i Madhattera, čudesno, ekstravagantno, moglo bi se reći, avangardno do nivoa  Cabaret Volatire.

Možda je to najkraći opis onog što izlazi iz zvučnika dok igla grebe po brazdama vinila. Isto tako, pisati o svakoj kompoziciji, koja je svijet za sebe, je totalno deplasirao, uspoređivati ih s bilo čime je glupo, da ne upotrebim neki drugi izraz.


Jack White – “What’s The Trick?”

Status „the last of the Mohicans “ u rocku White opravdava svakom minutom trajanja albuma, agresivno nam predočavajući sve svoje strahove, opservacije, kontemplacije kroz moćan zvuk sačinjen od neobičnih melodijskih linja, krutih struktura koje slobodno vise u praznom prostoru muzičke slike. Na ovom je album bitna još jedna stvar, izričaj sastavljen od konvencionalnih instrumenata, koji su savršenom produkcijom na trenutke potpuno izmješteni iz svojih zadanih uloga.

Jack White je danas jedan jedini i takvi su mu i albumi. Manijakalni rad se nastavlja u ovoj godini. U trenutku pisanja ovog teksta je izdao novi album „Entering Heaven Alive “, koji je u biti akustična live verzija trenutka u kojem se nalazi ovaj umjetnik.

White Stripes ili Jack White solo, nema apsolutno nekakve veze, poanta je u samostojnosti, originalnosti i u onom najvažnijem i najvećem, permanentnoj  evoluciji izričaja.

Bila nekome draga ili ne, to je najmanje Whiteova briga.


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci