Lipo je uvik u Zadru. Ima taj grad neku energiju, drugačiju od ostatka Dalmacije. Tamo je mirnije, finije, tiše, ozbiljnije, tradicionalnije, … . Ništa od toga sinoć nije bio Zadar. Sinoć je Zadar bio ludo, rockersko, punkersko, bluesersko i alternativno do kosti.
Retro apokaliptični ambijent Kapetanskog parka s prekrasnim pogledom na more, savršena je kulisa za horde čupavih, čudnih, otkačenih ljudi istančanog ukusa i volje za skakanjem. Organizacija profesionalna, ali bez presinga, štandovi zanimljivi, humanitarnog karaktera, skupljao se novac za potresom razorenu Banovinu. Pohvalno za mlade kreativne ljude, neka nas takvi nose!
Dobar izbor pića, finih piva, klope i umjetničkih djela po pristojnim ne-turističkim cijenama. Bina, ne prevelika, taman za rockerski nastup, za guštanje u intimi benda i publike.
Stare tribine nude spas u pauzama i super mjesto za sjesti, pojesti i popiti nešto, družiti se dok nema svirke. Prostor je idealan i neka postane mjesto stalnog rockerskog druženja i širenja dobrih vibracija.
Još za dana, zapravo u njegov smiraj, na binu se popela zadarska trojka, Rich Man. Mladi bend dobre energije, svirački moćan u klasičnom rock rasporedu, bas, gitara i bubanj, zaprašili su odmah žestoko kako i priliči ovakvom happeningu.
Lijepo zvuči ženski vokal, resko, dovoljno snage i uz pratnju gitare i bubnja zvuči odlično. Tekstovi dobri, beskompromisni, socijalno angažirani, životni … . Pjesme su klasični hard rock uz primjesu bluesa, što odlično paše s tekstovima koji seciraju teške životne teme. Odličan uvod u festival, ovaj bend je zapalio publiku i da nije festivalske satnice, svirali bi još dugo. Lokalna ekipa im je došla dati podršku i nisu pogriješili. Želimo čuti još od ovih zadarskih rock-bluesera.
Ono što me zanimalo skoro isto kao i legendarni Partibrejkersi je bend Seine, koje sam čuo uživo prije četiri godine u Sinju. Nevjerojatna energija koja izbija iz frontmena je zarazna. Pjesme neobične, čudne, a tako prijemčive, pjevne i posebne. Nema nekog posebnog stila. Svaka pjesma je drukčija, ovisno o temi o kojoj progovara. Teške depresije, dileme, propitivanje smisla života, sve su to Seine upakirali u svoj čarobni zvuk. Akustična gitara koja zvuči kao najjača električna je još jedno od čuda Seine. Distorzije i mikrofonije ciljano pojačavaju dojam pjesama i doslovno te tjeraju da skočiš i zaplešeš. Riječi pjesama, tako provokativne, a opet inteligentne savršeno ukorporirane s blagim i žestokim ritmovima koji se smjenjuju i u nama izazivaju emocionalni roller coaster.
Veselim se svemu što će ovi momci ubuduće napraviti.
Noć je već pala i na binu se penje čudna sedmorka ili osmorka, a ne znam, ima ih … . Porto Morto, zagrebački bend koji binu pretvara u kazalište, plesni podij čudnih plesova. Obučeni u bijele radne kombinezone, s fluorescentnim kapama i koječim na glavi kreću u akciju. Momci znaju svirati i brzo pale publiku koja je već tada napunila prostor.
Zanimljiva glazba Porto Morta te brzo uvuče u priču. Otkačeni i inteligentni tekstovi, puno šala, baza… . Puno instrumenata, ritam mašina, efekata i puhački duo čine njihovu muziku punom, pjevnom, plesnom. Stil je zanimljiv i teško ga je odrediti. Definitivno je rock, ali i elektro pop, pa malo indie stila. Podsjeća na Jamiroquaija, ali s jakim gitarskim rock dionicama. Cijela ta kreativna gužva na bini, puno instrumenata i brzo zaboraviš na vrijeme. „Kuća“ je jedna od njihovih pjesama koja može stati uz bok bilo kojoj hit pjesmi svjetske produkcije, znaju ovi momci, baš znaju. Zapravo je Porto Morto idealna ljetna glazba, slušaš, gibaš se u ritmu i gledaš brodove kako plove.
Publika je pjevala od početka do kraja i guštala u interakciji sa super ekipom na bini. Nekako uljuljkani u ritam Porto Morta kao šok nam dolazi spoznaja da je već 23 sata i vrijeme za Big Bang, Big band, Cult band…
Kako napisati nešto o nečemu što je tako kultno i dobro kao što su Partibrejkersi. Ove godine slave 40 godina i došli su u Dalmaciju. Bend koji prkosi godinama i stilovima i koji praši i praši i ne zanima ga što se oko njih u muzici događa.
Cane, legenda, penje se na binu i doživljava ovacije Zadra. Onaj njegov pravi, fetivi beogradski naglasak izaziva salve oduševljenja i skandiranje publike koja izgara od iščekivanja. Jedanaest godina od zadnjeg koncerta u Zadru, dugo, predugo, publika se zaželila Caneta i ekipe.
Bez puno priče, uz pozdrave Zadru kreće ludnica. Stare i novije pjesme koje svi znaju napamet izazivaju delirij. Baš sam u jednom trenutku, dok je svirao Porto Morto, pomislio kako je publika odlična, ali i pristojna, sve je s Partibrejkersima palo u vodu. Hipnotisana gomila je hipnotizirala gomilu i natjerala na skidanje majica i pretvorila koncert u vulkan s punkerskim plesom, pogom, u svom najraskošnijem izdanju. Letjele su plastične čaše pune piva u zrak i uz Canetov vrhunski, neumorni, autentični vokal, sve pretvorilo u festival ekstaze. Vrhunska gitara, bubanj, ritam gitara, legendarni bas, ovaj bend je svjetski nivo klasik rocka.
Uživali smo u svakoj noti, u svakom tonu koji su proizveli ovi majstori iz Beograda. Jake ljudske, antiratne i humane poruke Caneta, dojmile su se publike. Bez nepotrebne frazeologije i kompliciranja, Cane se obraćao publici na univerzalnom jeziku, dižući svoj glas protiv gluposti i lopovluka, tako prisutnog na Balkanu. Izlazak na bis i „Mesečeva kći“, stavili su točku na ovu nevjerojatnu večer.
Bez premca, jedna od najljepših muzičkih večeri, puna pozitivne energije i bez ijednog incidenta uz vrhunsku organizaciju, švicarski preciznu, a nenametljivu, jedva čekamo nastavak ove Zadarske priče.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Povezani članci
Zagreb, Jarun
21. Lipnja – 2022.
