Henry McCullough
1943. – 2016.

Lipanj – 2016.

Preminuo je Henry McCullough!

U svojoj (pre) bogatoj karijeri je bio član najvećih bendova epohe. Od legende, Spooky Tooth preko Paul McCartney i Wingsa, do The Grease Banda i Sweeney’s Mena. O njegovim ulogama u studiju kod snimanja bezbrojnih albuma je suvišno i govoriti.

Kao i tisuće vršnjaka još kao golobradi mladić je startao u lokalnim bendovima, te čak i postao teen zvijezda u tim okvirima u sastavu The Skyrockets. Bend se transformira u Gene and The Gents, a Henry počinje ozbiljnije shvaćati svoju ulogu solo gitariste.

Krajem šezdesetih se seli u Belfast i tu oformljava psihodeličnu grupu The People, da bi potom s istom grupom krenuo u London i nabasao na tada poznati Chas Chandler management. Ovi im mijenjaju ime u Éire Apparent. Bez nekog su većeg uspjeha, ipak, zaslugom Chasa, bivaju predgrupa tada već poznatim sastavima Pink Floyd, Soft Machine, The Move i The Jimi Hendrix Experience, te Eric Burdonu s njegovim sastavom the Animals.

Za vrijeme turneje s Animalsima, Henry napušta svoju grupu i vraća se u Irsku, gdje oformljava Sweeney’s Men. Grupa ubrzo stječe kultni status i kreira inovativnu verziju nadolazećeg trenda, Folk Rocka.

Ali ni tu se nije skrasio. Pridružuje se Joe Cockeru u njegovom pratećem bendu the Grease Band, s kojim nastupa na Woodstocku. Još dok je bio član Cockerovog benda, surađuje s Andrew Lloyd Webberom i Tim Riceom na njihovom mega hitu “Jesus Christ Superstar“.

Po napuštanju Cockera pridružuje se svom najvećem izazovu, Spooky Tooth i s njima snima “The Last Puff”. Tko zna gdje bi ga odvela suradnja sa Spooky Tooth da nije dobio poziv od Paul McCartneyja da mu se pridruži kao gitarista u novooformljenoj grupi Wings.

Sa sastavom Wings ostaje dvije godine i zbog muzičkog razmimoilaženja, napušta grupu i kreće u solo avanturu. U međuvremenu se pojavljuje na nebrojeno albuma. Interesantno je da je na albumu grupe Pink Floyd, “Dark Side of the Moon”,  za vijeke vjekova ostao zabilježen njegov glas u temi “Money” i to na njenom kraju, kad izgovara “I don’t know; I was really drunk at the time“. (sam tekst je Henryjevo autorstvo!! i u biti govori o svađi koju je imao sa ženom večer uoči snimanja!)

Sedamdesete ga nalaze u šetnji od grupe do grupe i posjeta studijima u kojima redom snima dobre, ali manje eksponirane albume. (Roy Harper, Frankie Miller, Eric Burdon, Marianne Faithfull, Ronnie Lane i Donovan). Povremeno svira s Dr. Feelgoodom, mijenjajući odsutnog Wilkoa.

Od osamdesetih pa se do smrti Henry aktivno svira s mnogim glazbenicima, snima solo albume i nastupa sa svojim pratećim bendom.

2012. godine doživljava srčani udar i lokalna tv postaja ga proglašava mrtvim i objavljuje tu vijest. Postaja se kasnije ispričala Henryju za taj propust, a on je samo odmahnuo rukom i nasmijao se. Slučaj nije došao dalje od tog.

2015. godine ekipa muzičara koji su djelovali u njegovom okuženju organizira koncert “Half Moon” njemu u čast. Fešti su prisustvovali Paul Carrack, Nick Lowe, Andy Fairweather Low, Suggs i Bobby Tench. Uz njih je još bio prateći bend Henry’s Heroes, kojeg su činili Tim Hinkley, Steve Simpson, Mel Collins, Neil Hubbard, John Halsey i Kuma Harada.

Henry McCullough je bio veliki gitarista. Njegove solaže, pogotovo dok je svirao u Wingsima su proglašene za jedne od najboljih ikada odsviranih.

Svojim je prisustvom i karmom obične albume činio dobrim, pa čak i velikim, a svojim prisustvom na pozornici pridonio da koncert bude “jedan od” … i na sve to uspio je ostati nevidljiv za medije i mase.

R.I.P.!

Povezani članci