Mike Oldfield – „Tubular Bells“

Svibanj – 1973.

S upravo navršenih 20 godina, Mike Oldfield izdaje album prvijenac, „Tubular Bells“.

Po samom izlasku, nije se baš činilo da će album na svjetskoj razini postići neki značajniji uspjeh. Naime, ispočetka se polagano prodavao, najprije u Britaniji, pa onda u ostatku Europe.

Amerika je za njega saznala preko filma „The Exorcist“, u kojem je muzika s albuma dio “soundtracka“.

Uspon ovog velikog albuma je bio toliko spor, ovo je teško za povjerovati, na top liste se popeo tek nakon svog nasljednika, „Hergest Ridge“. I da priča bude još bizarnija, skinuo ga je s prvog mjesta s obje strane Atlantika!


Mike Oldfield – „Tubular Bells (Pt. I)”

Samo nastajanje i kasniji život ovog albuma zaslužuje daleko dužu priču, koju ću jednom ispričati, za ovaj osvrt, mali sažetak.

Oko nastanka ovog albuma se isplela legenda, koja kaže, da je Mike Oldfield danima čamio na pragu kuće Richarda Bransona, koji je upravo u podrumu napravio mali studio. Nakon nekoliko dana, Branson se kao, smilovao i dozvolio mu da koristi studio, ali samo po noći, kad on nije bio u njemu. I tako je Mike došao do osnovnog alata. Iz ovog studija je nakon par mjeseci izašao „Tubular Bells“.

No, stvarnost je ipak bila malo drugačija. Mike Olfield je došao na audiciju i to s demo verzijom dijelova onoga što će tek postati album. Branson je do tada već razvijao neke poslove i upravo je oformio diskografsku kuću Virgin.


Mike Oldfield – „Tubular Bells (Pt. II)”

Po slušanju mladog Oldfielda, dali su mu sedam dana da nešto napravi. I ovaj je napravio, nakon sedam dana je izašao s grubom verzijom prvog djela Cjevastih Zvona. Nakon povoljnog odgovora od strane managementa nove kuće, na drugi dio troši mjesece rada, da bi napokon u petom mjesecu 1973. godine izašao album, kao prvo izdanje nove kuće.

Opće je poznato da je album svojom enormnom prodajom udario temelje ovoj velikoj diskografskoj kući.

O samom albumu ne bih ovom prilikom, jer je suviše kompleksan za predstavljanje da bi ga se opisalo u par riječi ili rečenica. No, ono što ovdje mogu poentirati, kad je Oldfield u pitanju, jest činjenica da sam ovaj album zavolio iz prvog i moja majka isto tako, koja je doduše bila prisiljena slušati ono što ja slušan.

To premoštenje generacijskih jazova će Oldfieldu donijeti mnoge poene, no, nikad nije prelazio granicu ukusa da bi se dodvorio i jednom segmentu svog auditorija.


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci