Kevin Ayers – “The Confessions of Dr. Dream and Other Stories”

Svibanj – 1974.

Kevin Ayers izdaje pet solo album „The Confessions of Dr. Dream and Other Stories“

Teško je reći da je album promakao svjetlima underground reflektora, jer Kevin je bio ikona pokreta. Samo napomena da se radi o osnivaču grupe Soft Machine, koji je svojim radom obilježio ranu psihodeličnu epohu Canterbury scene, dovoljno govori o njegovom statusu. Uostalom ugledni kritičar tog doba Nick Kent je jednom prilikom napisao: “Kevin Ayers and Syd Barrett were the two most important people in British pop music. Everything that came after came from them.” (izvor Wikipedija).
Za sve koji poznaju scenu tog doba, dovoljno za uvod!

Kevin je na ovom albumu angažirao cijelu svitu poznatih imena, Sam Mitchell, Ollie Halsall, Cal Batchelor, Nico, Mike Oldfield, John Perry, John Gustafson, Trevor Jones, Michael Giles, The G’Deevy Ensemble, Ray Cooper, … , da glava zaboli.

Prvi solo albumi su mu bili u pravcu razvoja rane Canterbury scene, upregnuti u eklektički psihodelični izričaj, koji, moramo to priznati, ipak ne sjeda svakom, a pogotovo ne nenaviknutom slušatelju. Stoga je na ovom albumu, valjda iz tog razloga, skrenuo u nešto „pitkije“ vode, lansirajući pri tom neku vrst komercijalne varijante Canterbury scene. Sam taj pojam je oksimoron par excellence , stoga ne bih na to trošio riječi.

Album po izlasku biva mlako primljen, iz razloga koji je naveden gore, no protokom vremena, već poznata priča, dobiva izrazito pozitivan predznak, te u nekom okruženju postaje najpoznatiji Kevinov album.

No, priča ima i drugu stranu. Za Canterbury čistunce ovaj album predstavlja izdaju ideala i pravca kojim se kretao cijeli pokret. No, uvijek je tako. Najbitnije je da je umjetnik odradio svoj dio, a kako će sve skupa biti evaluirano ostaje vremenu da procjeni, i samo njemu.


Kevin Ayers “Once I Awakened / But It Ends With A Curse”

Sam album svojim sadržajem indicira dva cilja. Naslovna strana vinila je sastavljena od kraćih kompozicija, jasne strukture i za Canterbury, izrazito komercijalnog predznaka, dok je druga strana pak neka druga priča. Sastoji se od de facto samo jedne kompozicije „The Confessions Of Doctor Dream“, podijeljene u četiri stavka.
E to je Soft Machine u nekoj varijaciji.

Album je u cijelosti pun moćnih trenutaka, različitih provenijencija. Eklektika koja stanuje u njemu je dovedena do apsurda, jer eksperimentom i nestandardnom upotrebom instrumenata u okruženju tvori Canterbury verziju komercijalnog izričaja. Ako ne ništa, moramo Kevinu dati kredite za to.

Možda najindikativnije u ovoj priči jest omot albuma. Sublimirajući kreaciju u okviru scene, Kevin ipak daje do znanja da i u njoj ima pozerstva, glume i da maske koje su na licima ne odražavaju „ogledalo duše“ koje svi proklamiraju. Tim je pristupom i učenjem navukao na sebe gnjev čistunaca“ (opet!), ali to je Kevin i svako tko ga pozna, zna što govori i radi.

Ostali, morate se potruditi. Cijeli album je pred vama, evaluirate ga, prihvatite ili odbijte, na vama je.

PS – jeli netko spomenuo ime Jack White?


Kevin Ayers – “The Confessions of Dr. Dream and Other Stories”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci