David Kubinec
1952. – 2022.

in memoriam

Preminuo je David Kubinec!

Standardna rečenica koja ide iza objave o smrti jest da to ime danas malo kome išta znači. Za mlade naraštaje mi je jasno, ali u Davidovim slučaju, čak i kod suvremenika. Pa i kad na to dodamo i domaći medijski prostor, jer je David bio više od dekade neraskidivo vezan za naše podneblje, onda se zaključak sam nameće, žalosno.

Kad pročitate ovo gore zapitat će te se, pa pobogu, po čemu je David Kubinec zaslužio nekrolog, zaslužio biti spomenut u medijima, zaslužio da se o njegovom životu napiše priča.

E pa sjednite i pročitajte ono što slijedi, i kad dođete, ako uspijete doći, na kraj teksta postavite sebi ponovo isto pitanje. Odgovor je jasan.


David Kubinec je jedan od posljednjih „velikih Mohikanaca“ „post-British Invasion booma“, čovjek čija se karijera protegla na dva stoljeća. Moramo biti pošteni i priznati da je u prošlom napravio sve vrijedno spomena u kontekstu povijesnih zbivanja.

A počeo je kao klavijaturista i pjevač u grupi Pieces of Mind. S ovim bendom je skoro cijelo vrijeme njegovog života bio u Njemačkoj, točnije u Hamburgu. Govorimo o periodu od 1965 do 1967. godine. Bend se raspada, David se vraća u Englesku i zajedno s Christopher Robinom i David Reayjem oformljava World of Oz. S njime stječe solidnu reputaciju, a prema vrhu ih je gurala singlica „The muffin man“, autorsko djelo David Kubineca. Pjesma dolazi na vrhove top lista u to vrijeme, poglavito je bila popularna u Holandiji, Novom Zelandu i Južnoafričkoj Republici. U Australiji je zasjela na prvo mjesto!

Nažalost grupa se raspada pri samom ulasku u studio gdje su trebali snimiti album. U ono malo informacija na netu, sve redom ponavljaju da se ne zna razlog raspada perspektivnog benda. No, u razgovoru s Davidom, bio je jasan. Manager i diskografska kuća su ih „preveslali“ za tantijeme hita i do našeg razgovora na tu temu, a vodio se 2015. godine, nije primio ni centa za nju. Dakako, vidio je gdje ide sve skupa i iskočio iz tog projekta.


World of Oz – „The muffin man“

David nastavlja s kreativnim radom, orijentira se na polje progresivne fuzije, ali s diskretnim dodirom popa, pogotovo kad su melodije u pitanju. Oformljava grupu Integral Aim, koja mijenja ime u Mainhorse Airline. Od prvih izlazaka na scenu dobivaju epitet „sljedeće velike stvari“. Otvaraju koncerte najvećim atrakcijama tog doba, grupi Free, Humble Pie i Canned Heat. (U ovom kontekstu, interesantno je za napomenuti, da su na nekim samostalnim koncertima, kao predgrupu odabrali anonimnu, mladu, perspektivnu grupu, Supertramp.)

Kako bi uštedjeli na financijama, band odlazi u Švicarsku na snimanje albuma. Tu upoznaje mladog Patric Moraza, koji uskače na mjesto klavijaturiste i time počinje svoju međunarodnu karijeru. Album je u biti bio snimljen u potpunosti, spreman za lansiranje. David doživljava srčani udar, te se bend raspada, a album seli na police. Bit će izdan tek 1997. godine i na iznenađenje mnogih, pobudio popriličan interes undergrounda, jer je u biti predstavljao „missing link“ rane progresivne muzike. (bend se bez Kubineca vrača u Englesku i skraćuju ime u Mainhorse. Izdaju istoimeni album, na kojem su velikim djelom Davidove kompozicije snimljene za neizdani album.)


David Kubinec’s Mainhorse Airline – “God Can Fix Anything”

Nakon oporavka od srčanog udara David se vraća na scenu. Susreće se s budućim producentom/managerom Black Sabbatha, Adrian Millarom. Ovaj upire sve sile da mu omogući ugovor za snimanje. Okuplja se ekipa koja će se kasnije nazvati “the Rats”.
Ulaze u studio, ali tik što su se zvijezde napokon posložile Davidu, ponovo bježe iz balansa. U toku snimanja dolazi do osipanja banda, tako da sam album “Turtle Dove” i istoimena singlica ne nalaze na nikakav prijem. Drugim riječima, po samom izlasku, padaju u zaborav.


The Rats – „Turtle Dove“

Sve do 1978 godine, David se gubio pokušavajući pronaći sebe na sceni. Te godine potpisuje ugovor sa A&M Records, za jedan solo album. “Some Things Never Change” izlazi te iste godine. Na njemu se pojavljuje Chris Spedding na gitari. Vjerojatno potaknut (kultnim?) statusom Davida u Njemačkoj i djelomično u Engleskoj, producentsku palicu uzima, nitko drugi nego, John Cale. Album pobire lovorike u undergroundu, ali ga ne prati komercijalni uspjeh.

Uz ovaj album se veže još jedna veoma neobična činjenica. Kažem neobična, da ne bi upotrijebio neki drugi pridjev. Naime, nikada ne zaboravljajući što je David Kubinec napravio za njih, Supertramp njemu u čast nazivaju jedan od svojih albuma po njegovom solo ostvarenju “Some Things Never Change”. Eto, tek toliko da se zna, i među velikima ima poštovanja!

I onda dolazi jedna faza u Davidovom životu, koja je u stvari nama najinteresantnija. Faza koja se iz meni nepoznatih razloga redovno ispušta iz biografije ovog umjetnika. Ono malo osvrta na njegov život i rad u pravilu izbjegava ovu činjenicu, iako je David boravio više od desetljeća u Splitu/Solinu.

Dakle, nakon relativnog “neuspjeha” na Otoku, David odlazi u Njemačku, te surađuje s mnogobrojnim glazbenicima ondašnje scene. Ne smijemo smetnuti s uma, da je u Njemačkoj carevala Kraut-rock scena, najautentičniji muzički izraz koji je proizašao iz eksplozije rocka šezdesetih. Scena u kojoj se David idealno uklopio svojom vizijom progresivne muzike, iako nije ostavio vidljivi trag tog djelovanja..

1979 godine dolazi u Jugoslaviju, točnije dolazi u Hvar, te u Split. Pored dolaska na odmor, razlog se, kako se govorilo, krio u djetetu ljubavi, čije odrastanje nije htio propustiti. (te se godine vjenčao u Trogiru!)
Slušajući Stijene na jednoj od gaža, predložio im je suradnju, a ovi objeručke prihvatili. Tako se rodio jedan neobičan spoj, koji je na našu scenu donio dašak svježeg rock’n’rolla, a Stijenama, ogromno studijsko iskustvo i nadasve talentiranog skladatelja i pjevača.

Kako je Zorica Kondža u to vrijeme bila neprikosnovena u Stijenama, David se uz background vokal, većinom bavio komponiranjem. Sa Stijenama je dosta snimao, izdao dva albuma, „Jedanaest i Petnaest“ i „Balkanska korida“, te dva singla “Sve je neobično ako te volim ” i “Singing that rock’n roll”.

Kolika je bila njegova uloga unutar banda, mogu samo pretpostavljati, ali činjenica je, da je sastav imao najveće hitove za njegovog boravka.

Rat na ovim prostorima ga je dočekao u Splitu. Bilo je glasina da je poginuo, ali se ispostavilo da je to bila patka. David se vratio u Englesku i do svoje smrti, koliko je meni poznato, nije se vratio Hrvatsku.

David Kubinec je bio jedan od pionira progresivnog rocka koji se nije libio ugaziti u duboke vode progresive/Krauta, pa iako je netom prije bio u glam pokretu. Sa Stijenama je „vrtio“ čistokrvni“ rock, te u biti kad bi se sublimirala njegova muzička djelatnost, jedino što bi se moglo napisati jest, muzičar.

Možda će izgledati čudno, jer pored hitova koje je skladao, David Kubinec je ipak dao svoj maksimum u Mainhorse Airlane. Njegove su kompozicije u opusu te grupe i njene nasljednice bile i ostale vrh izričaja.

No, oprostit ćemo se od Davida njegovom pjesmom, „Singing that rock’n’roll“, koju mi je autor za života velikodušno ustupio za objavu. Pjesma je postala najveći hit grupe Stijene, dakako, na tekst Miše Limića. (original je na engleskom jeziku)

R.I.P. Kubi!


David Kubinec – „Singing that rock’n’roll“

*Pjesmu je ustupio autor za objavu.


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci