Robert Reed – “The Ringmaster Part Two”

Dodir Oldfield muze

Obično se pri otvaranju recenzije brzo proučava pedigre autora na kojeg se ona odnosi. Samo nabrajanje različitih projekata koje je poduzeo dovoljno je da se izmjeri opseg njegovog talenta i njegovih višestrukih aspekata: Trippa, Cyan, Magenta, The Fyreworks, Chimpan A, Kiama i Kompendium – svi nose pečat ovog umjetnika višestrukih kapaciteta.

Bit progresivnog rocka je njegova sposobnost upijanja i asimilacije glazbe iz različitih područja, elementima koji služe za razvijanje melodijskih motiva velike snage i konzistentnosti, uvijek tražeći inovacije, eksperimentiranje i potragu za novim putovima.
To je ono što radi velški multiinstrumentalist, skladatelj, producent i audio inženjer Robert Reed, jedan od najsvestranijih i najplodnijih protagonista progresivnog zvuka našeg vremena. Zasigurno bi nam mogao dugo pričati o tome što je oblikovalo njegovu unutrašnjost. Glazba ga je plijenila, fascinirala, hranila primamljivim sjajem da bi konačno izrastao u zrelog umjetnika kojemu je glazba bila izvor emocija, zahvaljujući kojoj je mogao razvijati svoju maštu, stvarati slike satkane od najljepših zvukova.

I ovaj album je dobar dokaz za to.


Robert Reed – “The Defeated Army” (from The Ringmaster Part One)

Bazirajući se na želji da se uhvati gotovo “sveta” kvaliteta glazbe Mike Oldfield-a iz ’70-ih, s opusom ‘Sanctuary’ pronašao je način da oda počast jednom od svojih glazbenih uzora, čak uključivši neke od maestrovih suradnika (multiinstrumentalist Les Penning, producent ‘Tubular Bells’ Tom Newman i bubnjar Simon Philipps). Osim Oldfield-a kao središnje točke, tu su utjecaji klasičnih i filmskih skladatelja kao što su David Bedford, Ennio Morricone i John Barry. Dodajte k tome upotrebu širokog raspona instrumenata komponirajući ih do njihovog apsolutnog potencijala, brojne keltsko-folklorne i renesansne elemente, čak karipske i latino zvukove, zvukove prepune akustičnih nijansi, bajkovite glasove Anghard Brinn, Micaela Haslam i Heather Cairncross poznate kao Synergy vješto utkane u prostore zamršeno izgrađene bogatim instrumentarijem, narative Les Penning-a, te male elektronske trikove, kao i efekte novih istraživanja, te čistu transparentnost, koja omogućuje lakoću spajanja svih dijelova gradeći prostorni zvuk onostranih atmosfera na vrlo homogen i uvijek upečatljiv način, i imat ćete bar približno sliku cjeline. I sve opet lebdi sveprisutnim duhom Oldfield-ove glazbe.


Robert Reed, Troy Donockley, Simon Phillips & Angharad Brinn – “Sendlinger’s Song”

U listopadu prošle godine je izdao album ‘The Ringmaster Part One’, koji se nadovezuje na folk-prog mozaik koji je već poznat s njegova prethodna tri albuma spomenutog opusa, dok je ovogodišnji ‘The Ringmaster Part Two’ savršen partner za taj prvi dio i ne samo da se priča (fantazijska priča Les Penning-a) uklapa, već i glazba djeluje kao dvostruki konceptualni album s temama koje se ponavljaju.

Koncept Ringmastera govori o našoj umjetničkoj muzi koja nam sjedi na ramenu i igra se s nama. Ponekad daje sve i tjera glazbu da teče iz nas. Drugih dana zna biti okrutna i zlobna, ne dajući nam novu glazbu ili kreativnost.” – misleći o često kompliciranom odnosu umjetnika i kreativne muze.

The Ringmaster’ jasno pokazuje veliku ljubav i vještinu Robert Reed-a u tome kako odaje počast svojim glazbenim muzama, ali u korištenju tih zvukova i stilova također maštovito primjenjuje svoje vlastite nesumnjive talente za privlačne, zadivljujuće ritmove i očaravajuće melodije kako bi dao vlastiti pečat glazbi. Glazbi, po mom mišljenju, iznimnoj po svom razvoju i sadržaju, naizmjence jezivoj, radosnoj, napetoj i trijumfalnoj.


Robert Reed, Simon Phillips – “Swan Feathered Girl”

Teško je odoljeti intenzivnoj poeziji ove glazbe i njezinim progresivnim tendencijama koje dolaze i odlaze, a da nikada ne odvrate pozornost od jedinstva djela. Tisuću milja od neo-proga kojeg stvara s Cyan ili Magenta, Robert Reed ponovno je pravi alkemičar zvukova i daje nam s ‘The Ringmasterom’ pravi glazbeni biser, remek-djelo izraslo na temeljima ere koja je prošla.

Živeći u čudnim, neograničenim i fantastičnim umovima svih koji odluče sanjati svjetove izvan svog vlastitog, ‘The Ringmaster‘ kroz glazbeno putovanje ilustrira da se ništa ne može isključiti i da fantazija može postati stvarnost.

Stoga, zaboravite na trenutak usporedbe, napustite svoje predodžbe; samo slušajte ‘The Ringmaster’ i čut ćete zvuk vlastitog uma. To je san s toplim, pastelnim bojama, sa sjajem u zjenicama, prolazni osmijeh i recept za najljepši trenutak zaborava.


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci