Billboard i Hrvatska

Možemo mi pisati koliko god hoćemo vođeni nekom intuicijom i tvrditi, ovo, ono, u biti, navoditi vodu na naš mlin. Pa i sama objektivnost nosi u sebi veliku dozu subjektivnosti kad govorimo i pišemo o stvarima do kojih nam je stalo. Vjerujemo i skoro smo sigurni u to da i ostatak svijeta gleda našim očima na pojave oko nas, poglavito one u kojima prevladava ukus i spoznaja.
No, kad se pojave brojke, a one su neumoljive, puno toga se ruši kao kula od karata.

Hrvatska muzička scena je trenutno u fazi u kojoj je muzički svijet bio neposredno po uvođenju Billboardove liste koja je počivala na egzaktnim parametrima, a ne prema proizvoljnim, čitaj, namještenim rezultatima prodaje nosača zvuka.
Tog je trenutka jedna jedina lista, koja je izašla u 6 ujutro u crno zavila, malo je reći, pola Amerike. Odjednom, preko noći neki su izvođači od totalnih outsidera kojima je top lista bila misaoni pojam, skočili na prva mjesta, etablirane zvijezde, medijski razvikane, s ogromnom mašinerijom iza sebe, preko noći su nestale s tih istih top lista. (više o ovom događaju možete naći ovdje! )

I da skratim priču, Billboard je nedavno uveo top liste slušanosti za područja koja do sada nije pokrivao. Pored manje više svih članica EU, tu se našla i Hrvatska.
Bio je to trenutak istine!

Top lista je pokazala da nitko od etabliranih i razvikanih izvođača nije na listi. Jedini rokeri su Red Hot Chili Peppers sa svojim pjesmuljkom „Black Summer“. I to je to. Listom vladaju neka (nama!) nepoznata imena, nepoznata dakako u dosadašnjem mainstream okruženju, koje je živjelo u nekakvom snu o nedodirljivosti i vječnosti.
Kao mjehur od sapunice su nestali svi koji su dan prije bili sastavni i neizostavni dio top lista. Povijest američkog primjera se ponovila i u nas. Vjerojatno i na drugim tržištima.

Onako kako je rock meo sve ispred sebe svojevremeno, nove generacije imaju svoje favorite. One ne razumiju i ne prihvaćaju ono što smo mi razumjeli i prihvaćali. Današnje generacije govore nekim drugim jezikom. Vremena su druga, mentalni sklop je drugačiji (nažalost o ovome se da i te kako raspravljati, na štetu “danas”) i nadasve, uloga muzike u životu današnje mladeži nema skoro pa nikakvih dodirnih točaka s nekadašnjom ulogom. Nekada je muzika bila način života, danas se prihvaća prvenstveno kao potrošna roba.

Stoga, ono što sam nekoliko puta na ovom portalu napisao. Muzika koju mi poznamo i volimo, a govorim o generacijama iz šezdesetih, sedamdesetih, pa sve do početaka novog stoljeća, nestaje pred našim očima. Našim starenjem smanjuje se njen utjecaj i onog trenutka kad nas više ne bude, kad više neće biti interesa za revitalizaciju ili kopiranje nostalgije spakovane u sjajnom celofanu ili kakvom drugom primamljivom pakovanju, ta će muzika umrijeti, prihvatili to ili ne. Ako se pak i dogodi čudo i preživi, (u što ipak osobno vjerujem, jer nešto što je dobro jednostavno mora postojati!) šanse za ikakav prodor bar u periferiju mainstreama su jednake nuli.

Uostalom, budimo pošteni, koliko je pjesama i albuma iz tridesetih, četrdesetih pa i pedesetih godina prošlog stoljeća ili izdanja inspiriranih njima, bilo na top listama tijekom šezdesetih i sedamdesetih?
Odgovor je jednostavan, ni jedan!

E to je sudbina “naših remek djela“ koja su to u našim očima, realnim razmišljanjima i trezvenim glavama. Danas pojam remek djela u muzici skoro da i ne postoji, kreativnost koju poznamo nestaje i produkcija preuzima primat na njom.

Drugim riječima, muzika se pretvara u instant pahuljice s malo obranog mlijeka bez mliječne masti, pretvara se u proizvod koji će živjeti dok bude na top listi.
Poznato!?

Za vašu poredbu i na znanje, evo prve liste za Hrvatsku koju je lansirao Billboard 26. Veljače – 2022. godine:

Billboard ljestvica “Croatia Songs”, prvi tjedan: