Većini modernih progresivnih rock izvođača nije cilj da zvuči kao bilo tko drugi, budući da bi to po definiciji, bio gubitak identiteta. Klasični Genesis je originalan, idiosinkratičan i inovativan progresivni izraz sudeći prema snazi njihovih posebnih vrlina, no stvarajući (poput većine zvučnih sličica spomenutih u ovoj temi) potpuno različite entitete od onih koji su zaista “pod utjecajem” ili bolje rečeno ohrabreni primjerom Genesis.
Pitanje napretka ometalo je mnoge prog sastave: etos, koji je podrazumijevao stalnu transformaciju, bio je u suprotnosti sa zvukom, koji je bio prepoznatljiv, pa je zato ostao zaglavljen.
Progresivni rock je tvrdoglav žanr, a ipak su se brojni njegovi adepti pokazali iznenađujuće fleksibilnima; pokazalo se da se njihova znatna glazbena vještina može staviti u nove namjene.
Mangala Vallis
Mangala Vallis moderni su talijanski sastav čiji je debi album 2002. inspiriran ocem moderne znanstvene fantastike Jules Verne-om.
Sastav inzistira na sviranju nostalgičnog Symphonic/Progressive Rocka sa snažnim utjecajima Genesis i Premiata Forneria Marconi s beskrajnim komadima Mellotrona tijekom cijelog i vrlo solidnim gitarističkim radom. Aranžmani su vrlo lijepi s velikom ravnotežom između instrumentalnih i vokalnih dijelova, uglavnom sa simfonijskim pristupom, gdje Enzo Cattini sjaji svojim radom na orguljama, mellotron i glasoviri, dok Consolini pruža velik broj osjetljivih gitarskih izvedbi.
Postoje i neki lijepi prijelazi između ritmičkih tema vođenih klavijaturama i atmosferskih zvučnih pejzaža, dok Lanzettijevo prisustvo dodaje glas veterana u stilu Gabriel-a, koji uistinu zna pjevati.
Mangala Vallis – “The Book Of Dreams”
Puppet Show
Izvrstan, iako pomalo nejasan, komad izrazito simfonijskog progresivnog rocka, ‘The Tale Of Woe’ zahvaljuje kalifornijskom Puppet Show, sastavu koji je odlučno ostao ispod radara zahvaljujući činjenici da su izdali samo dva studijska albuma u deset godina postojanja.
Očito inspiriran Genesis-om iz klasičnog doba kao i Marillion-om iz doba Fish-a, zvuk Puppet Show nalazi se negdje između moderne progresije kolega yankeeja Spock’s Beard i švedskog impresivnog Simon Says. Aranžmani sa starinskim klavijaturama podsjećaju me na rani Genesis, kad su bili na vrhuncu, ali Puppet Show uspio je prihvatiti te utjecaje i umotao ih u njihov zvuk, te je rezultat grandiozan i vrlo inventivan.
Puppet Show – “The Past Has Just Begun”
Mangrove
Čini se da je Nizozemska među tri vodeće zemlje u pogledu neo-symphonic prog djela pristojne kvalitete. Pokazivanje snažnih utjecaja koji potječu iz proga ’70-ih, sjećanje na sastave poput Eloy, Styx, Genesis, Pink Floyd itd … unosi nam u um neku nostalgiju, miksanje stilova poput simfonijskog (uglavnom), heavy, space i neo proga.
Zanimljive melodije, slojevite s promjenjivim raspoloženjem, prekidima i snažnim glazbenim idejama, uz zadivljujuću napetost između sanjivih dijelova s klasičnom gitarom ili klavirom i melanholičnim vokalima te bombastičnim dijelovima s teškim klavijaturama i zavijajućom gitarom, te vrlo usko povezane teksture rezultiraju nizom sjajnih komada prog glazbe, koji mogu biti duboko lirski i glazbeno zamršeni..
Mangrove – “I Fear The Day”
Chaneton
Godine 2001. Chaneton je snimio još jedan tribute album Genesis, ali ostali studijski albumi sastava zapravo su rad u usponu.
Najbliže usporedbe za Chaneton izraz možda su talijani Yleclipse ili meksikanci Cast, koji su također svirali vrlo bogat i grandiozan neo-symphonic rock, ali ipak Chaneton ima ovaj izražen Genesis okus u svojim aranžmanima, dijelom zbog Villanueva-inog glasa Gabriel-a, a dijelom zbog strukture pjesama s promjenjivom klimom između mekših i dinamičnijih odlomaka.
Ovo je izvrstan, moderan simfonijski rock s ograničenim karakterom, ali snažnim, bujnim i uglađenim aranžmanima s glatkim klavirskim uvodima, bombastičnim klavijaturama i nevjerojatnim gitarskim dionicama, dok Villanueva zasigurno spada među pristojne imitatore Peter Gabriel-a, s nenaglašenim i izražajnim glasom.
Chaneton – “A Long Time Past”
Moth Vellum
Mot Vellum je grupa veterana glazbenika sa sjedištem u SAD-u, koji je nažalost snimio samo jedan album ‘Mot Vellum’.
Talent prikazan na ovom albumu zapanjujući je. Zamislite da su se različiti članovi klasičnih sastava Yes i Genesis okupili kako bi snimili album sredinom ’70-ih, vjerovatno bi krajnji rezultat mogao zvučati poput Moth Vellum.
Album je moderno zvučni progresivni rock album koji uistinu utjelovljuje duh simfonijskog progresivnog rocka iz ’70-ih. Lirski dio je genijalan, produkcija besprijekorna, a izvedbe zvjezdane. Nažalost, sastav se brzo ugasio, ali njihov kratki spoj ipak je stvorio apsolutni progresivni rock.
Moth Vellum – “Let The Race Begin”
Kino
Kino svira siguran neo prog s naglaskom na melodijama i otkačenim, privlačnim gitarskim ugođajima koji su apsolutni vrhunac, na samom kraju podsjećaju me na ono što su Jadis radili otprilike u isto vrijeme, odmičući se nekoliko centimetara od klasičnog britanskog neo prog zvuka za pronalazak mira u suradnji s ciljem da dođe do melodičnih i pristupačnih skladbi, kojima ne nedostaje težine ili zamršenijih instrumentalnih dijelova.
Sve pjesme su prilično jake s odlomcima uključujući romantične melodije, modernu rock estetiku, neke odlične rifove, a također tone zanimljivih melodija.
Kino – “Temple Tudor”
Magenta
Ova zanimljiva velška simfonijska kombinacija, koju vodi čarobnjak za klavijaturama Robert Reed, a predvodi je poznata pjevačica Christina Booth, neće razočarati poklonike proga u potrazi za visokim instrumentalnim, kompozicijskim i vokalnim standardima.
Pokazalo se da je u tom smislu doista ostvareno djelo: sličnost sa zvukom Renaissaince i dalje je snažna kroz cijelu produkciju, podržana prije svega Christininim glasom, koji jako podsjeća na Annie Haslam. No, čak i s impresivnim sposobnostima pisanja pjesama i aranžiranja, njihov izraz nije posebno ukrašen darom melodične originalnosti: harmonije i neki aranžmani mogli bi potjecati od Genesis, drugi dijelovi pjesama od Yes, ali u stvarnosti je to solidna Magenta, pokazujući da u progresivnom rocku u stilu sedamdesetih ima još puno života.
Magenta – “Gift From God”
Tiger Moth Tales
Slijepi britanski skladatelj i glazbenik Peter Jones snima i izdaje materijale pod pseudonimom Tiger Moth Tales, s više od desetak živih i studijskih izdanja objavljenih od 2014. godine do danas.
Tiger Moth Tales se u relativno kratkom vremenu etablirao kao kvalitetni promicatelj progresivnog rocka, s većinom glazbe koja uključuje naslanjanje u smjeru 70-ih, prvenstveno Genesis i Camel, kao i neoprogresivni rock s početka 80-ih, te s visokokvalitetnim i snažno privlačnim vokalom i jednako dobro izvedenim skladbama i aranžmanima na klavijaturama. Ovo je projekt koji se lako svidi i lako preporučuje.
Tiger Moth Tales – “Match Girl”
Može se postaviti pitanje da li je evolucija možda samo iluzija, jer postoji samo stvaranje determinirano prvobitnom riječju?
Ono što može nestati, ono što je davno nestalo, zapravo, barem među rock sastavima – jest ideologija napretka u popularnoj glazbi: optimistički osjećaj, koji dijele svi oni pioniri ranih sedamdesetih, da se forma razvijala i poboljšavala, i da je prog rock ponudio kratak pogled na našu budućnost.
Naravno, prog rock nije bio budućnost, barem ne više od svega drugog. U današnje vrijeme čini se jasnim da povijest rocka nije linearna, već ciklična. Nema velike evolucije, da ne kažem revolucije, samo beskrajan proces ponovnog otkrivanja i ponovnog procjenjivanja, budući da različiti stilovi ulaze i izlaze iz mode. Mnogi od nas više ne vjeruju u ideju glazbenog napretka. Možda razlog više za uživanje u glazbi onih koji to jesu.
Konačno, čini se da je pojam zaborava u potpunosti prikladan za osnovnu paradigmu proga, sadržanu u samom značenju riječi.
Možda…
No, bez obzira na formu, utjecaj ili vremenski odmak, dobro djelo uvijek ostaje dobro djelo, naročito ako prođe ispit povijesti.
Odnosno, kao što možete jasno vidjeti, rock se uvijek gradio na nasljeđu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
1983.
1982.
1981.