U beskrajnoj raspravi o definiranju podrijetla Neo Proga mnogo je kritičara i povjesničara koji su otišli toliko daleko da su uspon ovog novog imitacijskog podžanra progresivne rock glazbe pripisali dvama posebnim albumima. Genesis albumi ‘A Trick Of The Tale’ i ‘Wind And Wuthering’ najavili su dolazak zapaženog pomaka od tehnički orijentiranog instrumentalizma prethodnog progresivnog rocka do onog koji je proizveo bujnije, saharinske zvučne pejzaže s pjesmama kraće duljine i pop-orijentirani tekstovi te koji su se pokazali radijski prihvatljiviji. Također, zahvaljujući velikom napretku računalno generiranih tehnologija koji je otvorio poplavu novih i pristupačnih instrumenata u obliku sintisajzera, sekvencera, ritam mašina, MIDI-ja i tehnologija sempliranja, mnogi su mladi umjetnici odjednom dobili pristup stvaranju vlastite multi-instrumentalne glazbe na više razina. Stoga je prihvatljivo da su pojednostavljeni bujni zvukovi klavijature koje su koristili Tony Banks, Richard Wright i Peter Gabriel doveli do dolaska takvih sastava sa svojim novim zvukovima “Neo Prog”, posebno od umjetnika koji su još uvijek posvećeni načelima i filozofiji njihove voljene “prog” glazbe.
Ova je glazba potaknuta duhom razigranog istraživanja – prepoznatljivo progresivna, moglo bi se reći, iako ne strašno progresivna. To su sastavi koji će najvjerojatnije očarati, a možda i preobratiti, slušatelje koji misle da nisu skloni progresivnom rocku.
Simon Says
Dragulj s nevjerojatne skandinavske progrock scene Simon Says nije napustio dugačke oblike progresivne rock glazbe i uvijek je producirao rastegnute i zanimljive skladbe, no ipak sa malo ažuriranim zvukom, pomalo se pomaknuvši od svojih staromodnih Genesis stilova prema suvremenijim stilu, koji je još uvijek uključivao ogromne analogne odjeke na mellotronu i orguljama, isporučeni s čistijom i modernijom produkcijom.
Sastav je integrirao neke glazbene trenutke s albuma Genesis (‘The Lamb …’ i ‘Foxtrot’), ali način na koji su to učinili, prikazuje zrele kompozicijske sposobnosti.
Simon Says – “Paradise Square”
The Night Watch
Ovaj talijanski sastav očito je poslušao svoj dio ranog Marillion-a i izuzetno dobro oponaša njihov neo-prog nastup prema starom zvuku Genesis-a.
Inspiraciju preuzima u nasljeđu i u duhu velikog Genesis-a te koristi nježnu i prozračnu gitaru u stilu Steve Hackett-a, slojeve mellotrona, lepršavu flautu i složeno pisanje.
The Night Watch – “My Ivory Soul”
The Watch
Iako je sastav talijanski, Gabriel-esqe vokal Simone Rossetti vrlo je britanskog zvuka. Kao karizmatični frontmen sastava The Night Watch, nastavlja svoj impresivan rad u novom sastavu The Watch, ali on je jedina veza između ta dva sastava.
To rezultira prekrasnim sympho prog rockom, posebno u trenucima u kojima se Hammond i Mellotron miješaju, a električnu gitaru podržava osebujan zvuk violine. Melodije i energija glavna su obilježja glazbe The Watch, a nastupi uživo jedna su od najjačih karakteristika sastava, sva energija i inspiracija izlaze izričito na pozornicu, gdje se jasno vidi koliko vjeruju u ono što rade.
The Watch – “Deeper Still”
Unifaun
Dvočlani sastav Unifaun zasigurno su strastveni obožavatelji Genesis-a sedamdesetih jer je ovo najbliže originalu što sam ikada čuo. Naime, Nad Sylvan i Bonamici (pravim imenom Christian Thordin) slučajno su se 2003. spotakli na forumu web stranice Genesis 2003.
Bon je napisao instrumentalnu pjesmu “Tribute to Genesis” i htio je neka mišljenja kritičara članova odbora Genesis. Nadu se to sigurno svidjelo, kontaktirao je Bona i predložio suradnju.
Budući da obojica žive u Švedskoj, udružili su se bez napora.
Unifaun – “To The Green Faerie”
Carptree
Švedski sastav Carptree su neobični po tome što je riječ o postavi od dva čovjeka s dodatnim gostujućim glazbenicima. Niclas Flinck (vokal) i Carl Westholm (klavijature) okupili su se 1997. godine, poznajući se dvadesetak godina.
Ovo je prilično neobičan izraz koji treba pokušati opisati jer je sastav orijentiran na klavijature koji je preuzeo elemente iz mnogih različitih djela, ali je uspio stvoriti zvuk koji je vrlo autentičan. Zamislite da se Genesis iz doba Peter Gabriel-a uključio u Pink Floyd i tada ćete možda imati ideju o tome kako ovo zvuči.
Carptree – “The Fleeting Deep”
Willowglass
Willowglass je solo umjetnik/multiinstrumentalist Andrew Marshall koji živi u Yorkshireu u Engleskoj, čije djelo spaja progresivni rock iz ’70-ih sa elementima klasične glazbe, dodajući šaroliku paletu emocija i raspoloženja njegovim skladbama koje imaju jedinstven engleski pastoralni osjećaj.
Jasno je da je njegovo nadahnuće došlo od brojnih simfonijskih prog rock sastava iz ’60-ih/’70-ih godina, a postoje i značajne reference na rani Genesis, Yes, Camel, pa čak i dodir Pink Floyd-a ubačen s dobrom mjerom.
Willowglass – “The Dream Harbour”
Hamadryad
Njihov izraz obuhvaća čitav niz prog stilova, koristeći zvukove i tehnike od simfonijskog, metalnog, death metalnog režanja, puno jazzy i svemirskih trenutaka, do vintage Genesis, Peter Gabriel i Rush zvuka.
Općenito, vrlo ugodan, vrlo kreativan sastav s vrlo dobro produciranim albumima eklektičnih zvukova i stilova izveden na vrlo visokoj razini glazbenosti i koherentnosti.
Hamadryad – “The Worst Is Yet To Come”
Iluvatar
Vrlo dobar sastav iz Baltimorea koji svira symphonic neo prog s potpunim utjecajem Genesis-a, Marillion-a i Pink Floyd-a. Proširujući raspon klasičnih neo-prog referentnih točaka, glazba sastava je jako dobra, a vokali su pravi Gabriel-ov klon.
Iluvatar je dobio ime po vrhovnom božanstvu Tolkienove Middle Earth, tajanstvenoj i udaljenoj figuri o kojoj se ne govori posebno izravno u Hobitu i Gospodaru prstenova; ono što znamo o ovom liku, znamo uglavnom iz Silmarillion-a. To je, naravno, knjiga po kojoj je Marillion uzeo ime (odsjekavši “Sil” kako bi izbjegao bilo kakve pravne neugodnosti) … pa je to prilično jasan nagovještaj upravo odakle sastav crpi inspiraciju.
Krajnji rezultat svega ovoga je izraz koji ponovno uspijeva predstaviti standardnu neo-prog na sredini ceste, ali to čini s toliko samopouzdanja i na dovoljnoj razini kvalitete da se izdvajaju od većine drugih sličnih sastava.
Iluvatar – “Dream Visage”
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
1981.
1980.
Prolog