Fibra Festival 2021. – Split, Zenta / 09. Srpnja – 2021.

“Ponešto za svakoga“? / prvi dan

Ako ste ljubitelji glazbe, a živite u Splitu, nemate sreće – vječni problem je nedostatak koncerata i većih festivala, djelomično prouzrokovan i položajem Splita „tamo doli, na periferiji“. Većim i starijim domaćim bendovima to i nije problem, no novim imenima s domaće alternativne scene se većinski ne isplati doći.

Fibra festival to nastoji promijeniti. Ne ograničavajući se žanrovski (a još se samo čeka metal!), ovaj festival od 2018. dovodi najkvalitetnije s domaće alternativne scene, kako stare, tako i nove.

Da se odmah razumijemo, ja ne volim gotovo polovicu line-upa festivala! Vojko i Z++ su predstavnici „nove škole hip-hopa“, s pustim bass-dropovima i autotuneovima koja mi ne paše niti malo, za Pipse osobno smatram da su loš mix Stonesa i Psihomodo Popa, a Detour je ipak malo prelagan za moj ukus.

No, ništa od toga nije objektivno!
Izvještaj s koncerta je tu da obavijesti čitatelja o atmosferi, tehničkim uvjetima, izvedbi izvođača, reakciji publike i ostalim objektivnim činjenicama, a ne da grintam kako mi glazba nije po guštu! (Starija gardo s portala, jel’ pišete bilješke?)

Kao što sam rekao, line-up Fibra Festivala 2021. je zaista šarolik i našlo se tu žanrovski svačega. U petak su redom nastupali: Detour, Edo Maajka, Pips, Chips & Videoclips te Porto Morto. Drugi dan su nastupali Buč Kesidi, Svemirko, Vojko V i Z++. Kad smo kod ove moje famozne objektivnosti, objektivno nijedan izvođač nije bio loš i svi su fenomenalno odradili posao!

Ajmo se mi odmah riješiti nažalost nezaobilazne i kontroverzne teme ovih dana – epidemioloških mjera. Na svu sreću, nije bila potrebna Covid-putovnica za ulazak na festival, već je procedura standardna – na ulazu ti naslone onaj pištolj na ćelo, izmjere temperaturu i na kraju zapišeš svoje ime i prezime i broj mobitela na listu gostiju. Covid-putovnica je bila potrebna samo za ulazak u sam klub „Zenta“, no lako za to – klub je tu svaki dan, Fibra je jedanput godišnje!

Ipak, neke mjere su bile tu. Kada smo se ja i prija zaputili na koncert u petak, prijateljica koja je već bila tamo je rekla da „nam čuva mjesto“. U normalnim situacijama bi to značilo mjesto na ogradi u prvom redu do bine, no ovo nisu normalni uvjeti i ona je to mislila sasvim doslovno – plato ispred Zente je bio pun visokih stolova s po dvije-tri stolice za njima, a na mom nesuđenom mjestu na ogradi je bio nalijepljen papir MOLIMO VAS DA SE NE GRUPIRATE PRED BINOM!“. Trebali smo i držati 2 metra razmaka od ograde. Pao mi je mrak na oči i već sam pomislio da će atmosfera koncerta biti kao u klubu „Baraka“ na svirci Crvene Jabuke. Možda bi mojoj majci odgovaralo – meni sigurno ne!

Ispred ograde su patrolirali zaštitari, „’ko od brda odvaljeni“, i svako malo bi uveli malo reda i vratili publiku na propisanu udaljenost. Ali što je 5-6 zaštitara naspram cijele publike?

Dok su se na Detouru svi držali razmaka, kako je vrijeme odmicalo i pivo počelo djelovati, tako se razmak smanjivao. Na kraju prve večeri se s 2 metra smanjio na 0,5, a na drugoj večeri se odmah prepolovio na metar, da bi na Vojku iznosio niti pola metra, a nastup Z++ je već sličio na one dobre stare koncerte gdje publika divlja za ogradom. Na kraju druge večeri je razmak čak prešao u minus – netko je izletio iz „šutke“ i zabio se u mene i priju. Ograda pada, padam ja, pada prija, a razmak je na trenutak sveden na -0,2 m. Ako ste ikada iti posumnjali u to koliko ljudima fale koncerti, sad nemate razloga za to.

Nego krenimo mi na izvođače. Čast otvaranja festivala je prepuštena zagrebačkom pop sastavu Detour. Kao što sam rekao, malo prelagane note za mene. „Kao da se trude završiti na Radio Dalmaciji…“, komentirao sam. No, trebam priznati da itekako pašu uz „morski“ ambijent Zente, uz zalazak sunca i možda i jedini trenutak kada je sve išlo po planu stožera i svi su sjedili za stolovima i pijuckali piće. Ipak, uz odlične vokalne harmonije s čak tri vokala, Detour ima stvarno izvrsnog basista koji je svojim zaraznim linijama ubrzo podigao publiku na noge i zaštitari su bili primorani na prvu intervenciju i vratili su plešuću gomilu na propisani razmak. Nisam vrsni poznavatelj njihove diskografije, no hitovi poput „Snijeg“, „Mjesec“, „Zaljubila sam se“ i novog singla „Hawaii“ su se našli na set listi. Sve u svemu, solidno zagrijavanje za festival.

Nakon njih na binu se iznosi miks-pult, a s njim dolazi i Edo Maajka. Njegov izlazak na binu mi je osobno najsimpatičniji trenutak festivala. Dok su se svi izvođači bar malo „skockali“ i sredili za nastup, Edo je išetao pred publiku u običnoj majici, sandalama i donjem dijelu trenerke. Kao da ne ide na vlastiti nastup, već ga je žena poslala po kruh u trgovinu preko puta ulice, pa da skokne na brzinu. Ta njegova ležernost se očitovala i u nastupu – između pjesama je bez problema interagirao s publikom, pričao anegdote i način na koji se nosi s ovom nesretnom koronom (spoiler alert: udrila mu je na psihu). Sve je to zaista simpatično, no kada je satnica toliko ograničena kao na Fibri, ipak bih želio da skrati priču i ubaci više pjesama. Zamolio je, sad već brojniju, publiku pred binom da se približi, no zaštitari su ostali neumoljivi. Što se tiče samih pjesama, sve je počelo eksplozivno s „Saletova osveta“, a dalje je šarao po svojoj dugogodišnjoj karijeri i izveo „Panika“, „Ratata moj DJ“, „Bomba“, „Trpaj“, „Mater vam j***m“, „J**o vladu“, „Jesmol sami?“, „To mora da je ljubav“, „Sve prolazi“ itd. Ako je Detour bio zagrijavanje, Edo je konačno doveo publiku na radnu temperaturu.

Alkohol je vidno počeo djelovati, a pred binom se skupila još veća gomila za nastup Pips, Chips & Videoclips, vjerojatno zato što su se pridružili i stariji kojima glazba mladosti nije Edo, nego Pipsi. Već sam rekao što mislim o Pipsima, tako da se iskreno nisam ni trudio ih pozorno slušati, već sam se nalaktio na stol i strpljivo čekao da prođe njihov nastup. Ali rekao sam da neću biti subjektivan – objektivno su bili odlični, a publika je divljala na sad već smanjenom razmaku od ograde.

Dok je bend prašio, pjevač se „Jaggerovski“ izvijao i plesao po bini i stvarno je bilo zabavno za gledati, no šta ćeš kad mi glazba nije nešto… Budući da nisam fan, od pjesama koje su svirali znam nabrojati samo „Ljubav“, „Gume na kotačima“ i „Ljeto ’85“, ali mislim da je i to puno s obzirom da nisam fan. Svakako odličan nastup – mada sam jedva čekao da prođe.

Prvi dan su zatvorili sastav Porto Morto. Istina da su nastupali prošle godine u Split Circus (Monty Python), no sudbina je baš htjela da tad ne radim, tako da mi je ovo nadoknada. Ovi su bili čista suprotnost od Ede, bar po stylingu – dok ovaj dolazi u šlapama, Porto Morto je cijeli bio usklađen u narančastim kombinezonima („Slipknot bez maski, hehehe…“) i bijelim ribarskim šeširićima. Šlag na kraju je bio kada su svi za izvedbu pjesme „Kuća“ stavili malene modele kućica kao kacige na glavu. Nešto kao Daft Punk, samo što umjesto kaciga imaju kućice, a jedan član je, čini mi se, čak imao i prigodnu dalmatinsku kamenu kućicu. Znate, onu ispred koje pase tovar, a mater plače za sinom pomorcem?

Zamolio sam ih da mi poklone jednu, ali ništa od toga. Vidiš, da sam radio u Circusu za vrijeme njihovog koncerta, možda sada ne bih bio beskućnik… Nego, ako do sada niste razaznali, radi se o poprilično „artsy“ bendu, izdanku zagrebačkog JeboTon ansambla, čiji zvuk je teško i opisati. No, za razliku od mnogih takvih bendova koji žele samo ispasti što veći hipsteri,  Porto Morto itekako imaju groovea i žestine, tako da se publika i više nego dobrano rasplesala uz pjesme kao što su „Vrijeme za chillanje“, „Hodaj“, „Ne ne ne“, već spomenuta „Kuća“ itd.

Više nego dostojno su zatvorili prvi dan festivala.


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.

Povezani članci