“Avionu slomit ću ti krila, da ne letiš, ona bi tu bila.”
Moja osobnost bi u Kragujevcu još bila da nisam morao se budit ranim jutrom i vatat bus za BG, pa onda taxi, pa mali Boing za Split. Ne samo da sam kao električni orgazam za kraj propustio Peru Defformeru, kojeg sam doduše već ranije gleda u Splitu dva puta, već me zeznula satnica festivala.
Nikad nisam bia dobar sa čitanjem rasporeda, tako i sada. Svi glavni koncerti prva dva dana su počinjali u 21 sat, tako da sam planski preskočio Osvajače koji su osvojili Split nedavno u našem malom bivšem klubu Circus s uvjerenjem da ću taman stići na početak Riblje Čorbe oko 22.30.
Ali Osvajači su počeli su u 8, a dok sam ja došao čorba je već bila poslužena, glavno jelo već pojedeno, ostali mi samo ostaci. Trčao sam sa ulaza dok je odzvanjalo Aaaaanđele, pa je publika sama opjevala “Lutka sa naslovne strane” i za bis “Dobro jutro” i zbogom.
To je bio prvi koncert Riblje Čorbe nakon što im je preminuo legendarni basista Mika Aleksić, a bome ni Bora se nije osjećao baš najbolje, jer je noć ranije na užas svojih obožavatelja i ushit svojih mrzitelja završio u bolnici, navodno zbog urinalnih problema (zlobnici će reći vaginalnih), tako da je cijeli koncert odsjedio.
No, ono malo što sam čuo, a i uživo snimao za fejs je fantastično, stvarno mu je glas isti kao prije 35 godina, dok je bend, čak i s novim basistom na nivou. Dobro, znam i ja da njega skoro 30 godina prati glas da je četnik i mrzitelj hrvata, no, osobno tuđe privatne budalaštine me ne zanimaju, moćna glazba i svevremenski tekstovi su moja ljubav, a ne politika, dok svak ima pravo na svoje zablude. A normalno ne mogu ni zanemariti da sam ja Boru i osobno upoznao i kratko ga intervjuirao prije nekih 5, 6 godina gdje se pokazao stvarno, zahavalan, ponizan i skroman, bez ikakvih loših misli ili aluzija prema meni i hrvatima, već sa željom (doduše uzaludnom) da nastupa opet kod nas. Obično uživo upoznati nekoga koga slušaš, čitaš ili gledaš na teveu znači razočarati se, ali meni je bilo obrnuto, vjerovatno zbog niskih očekivanja sa obe strane.
A kad smo kod očekivanja, ono što je uslijedilo ću ovdi za vas zapisati, tako da slobodno mogu izbrisati iz svoje memorije. Nastupio je zvijezda festivala Yngwie Malmsteen, teško mi je to bilo čitati i zapamtiti pa sam ga odmah prekrstio u Indi Mejnstrim.
S razlogom nisam nikad čuo za njega, a prijatelji koji mi žele dobro su me na vrijeme upozorili šta me čeka. A ja budala kakva i jesam moram stavit prst u šteker da se sam uvjerim u bol. Na bini dim, vatromet, light show…kao u najmanju ruku da je otvaranje Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984. Izlazi dugokosac u kožnim gaćama sa gitarom, ponadao sam se Bon Jovi se vratio, možda Van Halen, a bio bi se zadovoljio i sa olinjalim Coverdalom i Whitesnakom. Kad je krenulo, sve su mi nade srušene.
Istina je, nitko ne svira tako, ali ne zato što ne znaju, već što ne žele. To je takav terror i pilana za uši, da onaj Exploziv stage sa gomilom nepoznatih Dja mi sada zvuči kao Bečka filharmonija.
On ne da nije odsvirao ni jedan akord, jer budimo realni ni BB King ga nikad nije odsvirao, on nije odsvirao ni jedan pošteni riff, znate ono kako inače počinju rokenrol pjesme Stonesa, Zeppelina, AC/DC-a, pa i Prljavog Kazališta. Došao je na koncert sa četiri Fender Stratocastera bile kave, pa da je bar jednu razbio ili zapalio kao mnogi prije njega to bi bio veći doživljaj, a i više bi ga cijenio. To bi bio spas i za samu gitaru od koje sam čuo samo pozive u pomoć radi silovanja.
Ja vjerujem da su mu roditelji kao klincu kupili gitaru da više ne tuče sestru, ali kada je počeo trošiti sav tjedni đeparac na žice, da nije imao ni za šišanje, trebali su nešto poduzeti. No, oni su ga podržali i vidi ga di je sad. Da su mene tako podržali kad sam napucavši prvu lopticu odustao od tenisa sad bi bio veći od Roka Karanušića.
Krenuo sam snimati za tebe ili vas jednu pismu da malo si bolje to dočarate i uhvatio nevjerovatan trenutak kada član njegovog benda koji nešto zna srpski jezik je pozivao publiku da skandiraju njegovo ime Ingwe, Ingwe. To je kao da vam majka dođe na predstavu u osnovnu školu i sva ponosna navija za vas, a vi naravno samo gledate kako će te propast u zemlju i ne pojavit se više u školu narednih tri tjedna dok se ta sramota ne zaboravi.
Bilo mi ga u tom trenu žao, nekako sam suosjećao sa njim dok nisam vidio da se on doslovce pridružio uzvikivanjem vlastitog imena i pljeskanjem kao poticaj publici. Kakav čovjek!
Uvjerite se sami ovdje:
To je bila kap koja mi je prelila čašu pive tako da sam već nakon tri pjesme pobjegao na šank popit prvu prepečenicu dok su se u daljini čuli oni zvukovi kao kada ne znate jeli negde dete plače ili komšija kolje prase.
Mislim, ja sam rođen kao roker, živim kao roker i umrit ću kao roker (očito nemam ambicija), i NE mislim da su vrhunac rocka Rolling Stonsi i slični, svaki dan se rađaju bendovi koji su duplo kvalitetniji od njih. Ali svirati nešto samo da bi se sviralo brzo i komplicirano i neuhvatljivo ubija svu esenciju onoga zbog čega je rock stvoren, a to je buntovništvo, poruka slobode, ali i nade i ljubavi. Kada je Hendrix zapalia svoj Strat, a The Who i Nirvana razbijali svoje instrumente htjeli su reći da su instrumenti nevažni i prolazni, a važna je poruka glazbe, a koja je poruka Ingwia nek svako sam izvlači za sebe.
Nakon što sam očistio grlo, morao sam i uši sa nekim novim bendom, pa makar to bili trojac hip hopera Kanda, Kondža i Nebojša. Ali ne, na Garden binu je izašao pravi bend sa svim pravim instrumentima, a za vokal se pojavio ni manje ni više nego Robert Smith iz The Curea. Dobro, možda bi i bio Robert da nije umro od side prošle godine. Ali ga slobodno može zamijeniti Oliver Nektarijević koji fura isti stil. Ok, šalim se, nije Smith umro od side, samo sam htio vidit jel me još pratiš.
Kako puno ljudi iz Srbije nije nikad čulo za TBF, tako nisam ni ja za KKN, bend već 30 godina star sa osam studijskih albuma koji su sigurno promjenili više stilova, ali u onom datom trenutku oko pola iza ponoći bend je bio dobar dok mi je Nebojša zvučao kao da mačka zavija. Vjerovatno su ga u školi svi provocirali, ali eto napravio je karijeru od toga i svaka mu čast.
Evo jedna pisma da sami se razuvjerite u to:
U 1 i 30 su na velikoj bini nastupali Orthodox Celts, nešto kao Belfast Food, ali nije svaki dan Sveti Patrik pa sam se pozdravio sa ovim velikim festivalom i najavio svoj sljedeći dolazak dogodine, možda i s nekim svojim bendom, pa ako išta bar sa Šetačima.
Hvala na čitanju i do nove nezgode…
Nemojte šta zamirit.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
Danska, Frederikshavn
10. Studenoga – 2023.
Split, Kocka
22. Studenoga – 2023.
Solin, Apollo
17. Studenoga – 2023.