Edi East Trance Blues – “35’61’ iz 2020. Caminada“

Fuži s okusom Mississippija

Ne znam koji je kua ovima našima, hoće li uskoro koji loš album, pa da ga lijepo poslušam par puta, vidim da je komad smeća, napišem lijepu kritiku s opojnim mirisom pljuvanja i krenem u ostatak dana?.

Ali ne, ovdje se očito radi o nekom inatu kako bi nama koji pišemo zagorčali život. Naprave dobar album, i onda se ti misli što, kako, na koji način, ….!

Manje više sve što god izađe u zadnje vrijeme je toliko dobro da postaje „degutantno“. Treba potrošiti dane slušanja da bi se prokljuvilo „što je pjesnik htio reći“. Počinješ se buditi uz te note u glavi, provodiš dane s melodijama koje automatski pjevušiš i naposljetku, slijedi mukotrpno pisanje. Treba osmisliti koncept, kontekst, način i što sve ne. Uglavnom, muzičari ako za boga znate, napravite koji loš album, olakšajte si život sebi, ali i nama.

Ukratko, dobar ili još gore, odličan album je noćna mora!


Edi East Trance Blues – “Čujen črčke“

Jedan od krivaca za ovo stanje i isključivi krivac za ovaj tekst je Edi Maružin i njegov bend  Edi East Trance Blues.

Njihov prvi album „Sumpor“ je pozicionirao Edija i ekipu na muzičku kartu Hrvatske, priskrbio im kredite za daljnji rad i rezultat je pred nama, album „35’61’’ iz 2020. Caminada“ .

Čim se otvori pakovanje, osjeti se miris veprovine s fužima, osjeti se duh Istre kakva je nekad bila, samo čekate kad će sopile uletjeti u kadar. Od njih za sada ništa, ali svega ostalog, onog dobrog, odličnog, na tone i sve blues.

Ne želim se razbacivati s idiomima, iako je to danas nekako u modu, ali za mene postoji blues, onaj s mirisom muljavog Mississippija i onaj urbani, izrastao u Chicagu.

Ako ćemo razgranati, recimo urbani blues, onda se gubimo u šumi od koje se katkad ne vidi stablo, jer svaki album umjetnika blues provenijencije ima neku vrst svog, autentičnog usmjerenja. (govorim o dobrim/odličnim albumima!).


Edi East Trance Blues – “Magari na hip“

Tako je i kod Edija, blues koktel trance devijacije urbanog i roota. U biti, ma kako ga klasificirali, Edi East Trance Blues svoje izvorište vuče iz roota, odnosno Mississippija. Da li se radi o delti, ili pak izvoru, irelevantno, bitna je stavka, BLUES.

I sad dolazimo do poante koja krasi ovaj album i daje mu ono što jest, velik album u našim okvirima. Zašto u našim okvirima?
Pa jednostavno, nađite i jednog Amerikanca recimo, koji će razumjeti o čemu Edi pjeva i govori i nadasve, koja je poanta lirike utkane u atmosferu Mississippija, prelivena šugom od veprovine na gulaš. (I dakako, bez fuži ne ide.)

O pjesmama pojedinačno bi se dalo, ali i ne bih. Iz prostog razloga, što su sve, ali apsolutno sve, bez obzira na poziciju na albumu, toliko dobre u svojoj visokoj ujednačenosti i kvaliteti, da bi bio grijeh bilo koju izdvojiti.


Edi East Trance Blues – “Za nazad“

Lirika, e tu je Edi doma. Lirika je u istarskom žargonu, vjerujem malo razblaženom, kako bi ga ipak netko u Hrvatskoj razumio, a da nije iz Istre. Raspon narativne riječi se kreće od opisa ili bolje rečeno slika, mirisa, osjećaja iz ranog djetinjstva, tu i tamo ljubavne lirike na istarski način, svakodnevnih slika, svakodnevnog života, pa sve do prekrivene kritike današnjim stanjem u društvu. U tom je angažmanu možda i najveća vrijednost lokalno obojene izgovorene riječi koja se fokusira na danas zaboravljene vrijednosti. Čim padne na tlo, proklija i stvara aluzije i percepciju ovoga danas.

Edi East Trance Blues je napravio odličan album, album koji se u nekim slobodnim okvirima može nositi s bilo kojim iz svjetske produkcije. (iako je napravljen de facto u kućnoj radinosti!)


Edi East Trance Blues – “Noć je“

I da se vratim na početak, “volio bih”, za promjenu, da jednom mogu napisati nešto lošeg, ali jednostavno, JR August, Jeremiah’s, Voodoo Ramble, Šetači, Second Hand, Bare, Sunnysiders, 058, M.O.R.T., Tomislav Goluban, Gatuzo, Mangroove, Chui, i da ne spominjem više, (jer koliko god nabrajao, sigurno ću nekoga preskočiti), nitko od snaga koje djeluju na našoj sceni, da izda, onako, bar slučajno, loš album.

Jebi ga, ako ovako nastave, odo ja u “penziju”, pa neka neko drugi piše o njima!

Zajebanciju na stranu “35’61’ iz 2020. Caminada“ je odličan album koji vas čeka, prije ili kasnije, ma koliko mu se odupirali!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci