“Dark Side of the Moon” – premijera!

Siječanj – 1972.

Godina gospodnja 1972., Pink Floyd se priprema za turneju po Europi, Sjevernoj Americi i Dalekom Istoku.

Album „Meddle“ je već našao svoje mjesto u povijesti moderne muzike, grupa radi na novom materijalu, koji je na početku kreativnog procesa bio nadogradnja ideja, pa i snimaka s „Atom Heart Mother“ i „Meddle“. Konture novog albuma su se ukazale kad je unutar grupe dogovoreno da će to biti konceptualni album koji će počivati na faktima koji sprečavaju čovječanstvo da napreduje. Uz to je dogovoreno da na ovom albumu lirika bude direktna, dakle bez onoga „što je pjesnik htio reći“, već jednoznačna a time u kombinaciji s muzikom, ubojita.
Ideja je bila Watersova, mjesto događanja, Masonova kuća, gdje su uvježbavali nove sekvence budućih kompozicija.

Kad je sve bilo donekle zaokruženo, prije odlaska u studio za finalno snimanje, Pink Floyd odlučuje da će na predstojećoj turneji izvesti cjelokupan materijal još nesnimljenog albuma. I ne samo to, izvest će kompozicije točno onakvim redom kakav će biti na albumu. Za nju su pripremili neviđeni light show i ozvučenje, te je dan prvog koncerta ujedno i premjera albuma, na koncertu u Brightonu 20. Siječnja, 1972. godine.
No, stvari se nisu baš posložile.

Početak je bio spektakularan, odaziv publike na nove kompozicije odličan. Sve se kotrljalo onako kako su zamislili, sve do sredine kompozicije „Money“. U sred sola pada rasvjeta i sa sobom povlaći zvuk, jer su tehničari ne predvidjevši tu mogućnost, a radi jednostavnije montaže, spojili zvuk i svjetlo na isti izvor.
Koncert je prekinut, grupa se nakratko povukla. Vratili su se na pozornicu izvinuvši se prisutnima, te nastavili sa starijim materijalom. Izveli su suitu “Atom Heart Mother”, te “One of These Days” i “Echoes”. Na bis su izveli “A Saucerful of Secrets.”
Uspjeh te večeri je i pored katastrofe s tehnikom pokazao da su na dobrom putu. Ostatak turneje je protekao u redu, s tim da su se kompozicije brusile na pozornici, pa se čak i glazbeno mijenjale.

U tijeku te turneje grupa izdaje novi album „Obsured by Clouds“, koji je u biti bio muzika za film, ali dobro je popunio prazninu u opusu.

Po povratku s turneje, Pink Floyd ulazi u studio s već potpuno gotovim materijalom, te Alan Parsons kao glavni za zvuk, i nije imao neki težak posao. Sve je bilo spremno, trake, na kojima su snimljeni zvukovi koji se nisu mogli odsvirati, testirane na koncertima u živo, kompozicije finalizirane u formi, poredane točno onako kako će se naći na albumu i nadasve, potpuno zrela ideja o konceptu i konačnom izgledu albuma.

Ostalo je povijest!

Ono što je malo znano, a interesantno, jesu par činjenica.
Album se trebao zvati „Eclipse“, jer je ime „Dark Side of the Moon“ već bilo “zauzetio“. Ono što se skoro pa ne zna da je originalno ime kompozicije “On the Run” bilo “The Travel Section” i za razliku od finalne verzije, bio je to jam gitare i bubnjeva.  I naposljetku  originalno ime kompozicije “The Great Gig in the Sky” je bilo “The Mortality Sequence”.

Povezani članci