“Zappa”

We’re NOT in It for the Money

Napraviti smisleni dokumentarac o Franku Zappi neminovno nosi neophodan kompromis, jer je jednostavno nemoguće prikazati muzički put i njegov osobni u bilo kojem terminu trajanja filma, pa bio on i u „extended“ verziji od par sati.
Toga je bio svjestan i režiser Alex Winter, te je od prvih kadrova jasno da se odlučio fokusirati na Frank Zappu kao osobu i glazbenika, a njegov opus u potpunosti gurnuti u stranu. Nažalost pri tom je stradao veliki dio esence samog Zappe, jer na pozornici je bio jedinstvena pojava.
No, i ta amputacija nije bila dovoljna da oslobodi dovoljno prostora, te je režiser posegnuo još dublje, iz filma je eliminirao lucidnost, ingenioznost, pa i velikim djelom sam Zappin genij.

Iz ovog uvoda je jasno da dokumentarac pati od boljki koje se nisu mogle izbjeći, te se ni u kom slučaju ne bi smjele uzimati kao neki minus pri ocjenjivanju ovog djela.

Ono što se treba valorizirati jest prikazano, odnosno kako je prikazano, doneseno i naposljetku, koja je poruka svega skupa.

Dokumentarni film „Zappa“ je de facto sastavljen iz dva labava djela. Prvi dio u kojem se dokumentirano prati Zappin razvojni put i pri tom nam se podastiru manje znane ili pak nepoznate činjenice. Samo jedna iz arsenala je frapantna, ali i indikativna za kasnije razdoblje stvaralaštva Frank Zappe. Zappa je najprije počeo skladati orkestralnu muziku, pa se tek potom okrenuo rocku.

Pored uvriježenog mišljenja sebe nikad nije vidio kao rockera, iako je snimao antologijske albume, pogotovo na polju fuzije jazza i rocka, a o albumima koji odišu gitarističkom virtuoznošću da i ne govorim. Ne za ništa je proglašavan za jednog od najvećih gitarista svog doba i ako se poslušaju „guitar oriented“ albumi, jasno je i zašto. Time je do granice apsurda razvijena teza da Frank Zappa ipak nije bio ortodoksni rocker.
I nije, ma koliko ga se guralo u taj tabor.

Veoma je pragmatično prikazana sudbina grupe Mothers of Invention. Bez suvišnih riječi i glumljene nostalgije, Zappa jednostavnim rječnikom kaže da je bend raspustio radi novca i fleksibilnosti rada. Naime, iako su imali priznat „uvrnuti“ album, „Freak Out“ nije donio uspješnu turneju, te je Frank po povratku s turneje bio u debelom crvenom polju na banci.
Odgovornost spram članova grupe i namirivanje njihovih plača, bez obzira na prihod, ga je jednostavno natjerala da raspusti grupu. No, bilo je to vrijeme kad je već gledao prema orkestralnim djelima, te je i tu našao opravdanje, jer „ako u djelu ne trebaju vokali, neće ih uzeti“. Drugim riječima, fleksibilnost mu je garantirala kakav takav opstanak.

Prvi je dio filma pokrio djelovanje Zappe pod plaštom fuzije, rocka i početke orkestralnog djela opusa.


“Zappa”Official Trailer

Zappina prva i posljednja ljubav je bila kompozicija. Sebe je vidio prvenstveno kao kompozitora, a potom sve ostalo. U ovoj je rečenici poanta ovog filma. Jer rock i fuzija su bila samo polja po kojima je ispisivao antologijske note, no ništa manje nije radio na polju jazza, klasike, big banda, … , uglavnom, na svim poljima na kojima je mogao izraziti trenutne afinitete i umjetničke težnje, a bila su subjekt njegovog istraživanja. Vjerujem da je sada jasno da isključivi pridjev „rocker“ teško da stanuje kod Frank Zappe.

U film de facto uopće nema muzike, što jest neobično, jer radi se o filmu o muzičaru, ali ipak, u neku ruku i razumljivo. Ovo nije film o opusu Frank Zappe, već o njemu samome, kao osobi.

Muzika nije hobi, muzika nisu note koje se slušaju dok se kuha ili pilaju drva, muzika nije pozadinski dekor koji ukrašava neku večeru ili druženje, muzika je način života, a u slučaju Frank Zappe i sam život.

No, zato je u filmu „donesena tona“ materijala o njemu, toliko informacija, neke znane, neke manje znane, neka pak do sada nepoznate, da je u biti nemoguće u jednom osvrtu na film obuhvatiti i mali dio.
Zappa je egzistirao kao uvrnuti rocker, alfa i omega grupe  The Mothers of Invention, egzistirao je kao solo umjetnik koji je svojim solo albumima, pa i kasnijim inkarnacijama Majki izdavao remek djela, egzistirao je kao kompozitor, kako u rock miljeu, tako i u klasičnom, jazzu, … .
Egzistirao je kao kompozitor i dirigent koji je pri izvođenju svog djela dobivao polusatne ovacije iz prepunog gledališta.
Egzistirao je kao političar (da, kao političar), kad je djelovao kao ambasador Češke u promicanju kulture i predstavljanju te zemlje u Americi.
Egzistirao je kao božanstvo u Poljskoj, gdje je od strane režima postao negativni sinonim za zapadnjačku glazbu, a od auditorija simbol slobode.
Egzistirao je kao kandidat za američkog predsjednika!
Egzistirao je kao borac za ljudska i cehovska prava. (Jedini se uhvatio u koštac sa Senatskim Odborom koji je na pritisak lobija želio kategorizirati muziku kao što je kategoriziran film. I tu je bitku dobio, sam, samcat, bez i jednog znaka podrške od onih koji bi najviše izgubili da je zakon usvojen. Činjenica je da su svi šutjeli, od Springsteena do Dylana, ..).
Nadalje, Frank Zappa je egzistirao kao neosporna medijska veličina, kojoj su se dolazili klanjati svi, apsolutno svi koji nešto znače u umjetnosti/muzici prošlog stoljeća.


Frank Zappa – Interview – 12/8/1984

No, imao je i mana, nitko nije savršen, Bio je diktator u grupi, bio je osoba koja je do krajnjih granica „gonila“ suradnike  na kreativnom planu. Nije bilo dovoljno da netko zna što može ili ne može napraviti/odsvirati, on je sve ignorirao, jer znao je koliko netko može i to je „ganjao“.

Imao je još jednu fobiju, fobiju od hitova. Nikada nije napisao nešto što bi moglo postati hit, a prema svjedočenju Steve Vaia, čak je namjerno opstruirao melodiju ukoliko bi prijetila da bi kompozicija mogla postati hit. No, i njemu se omaklo, bez njegovog znanja njegova, tada 14 godišnja kći, Moon, šalje pjesmu na lokalni radio gdje dobiva povlašteni status. Dakako, nije puno trebalo, „Valley Girl“ postaje instant hit. Zappa, u tom trenutku na turneji po Europi, nije imao pojma da je njegova pjesma hit u Americi i ne samo to, postala je mega hit.

Osupnut po povratku radi ono što samo on može napraviti, ignorira postojanje tog hita, otklanja bilo kakav pokušaj kapitaliziranja medijske pažnje, i kreče sasvim drugim putem. Uspostavlja suradnju s klasičnim orkestrom The Ensemble Modern, koji su izrazili želju da izvode njegova klasična djela.

I ova priča bi mogla u nedogled, jer film i bez skoro i jedne riječi vezane uz opus Frank Zappe priča priče koje se nadovezuju jedna na drugu bez prestanka i traju li traju, toliko da se pri kraju filma zapitate, da li se ovdje radi o jednom ili više ljudi.


Alex Winter on the New Documentary about the Musician Frank Zappa

Za života je snimio 62 albuma, a nakon što je preminuo, zaklada koju je ostavio da se brine o njegovom opusu je izdala još 53, što čini impresivnu broju od 115 albuma. No, i tu Zappa ne bio to što jest, da nije, …. . Neizdani materijali sačinjavaju ogromni/veći dio ukupnog opusa, jer Zappa je i pred sam kraj manijakalno stvarao, često radeći na nekoliko projekata istovremeno.

Dokumentarni film „Zappa“ bi trebali pogledati svi koji o muzici nešto žele naučiti, a nisu samo note, jer film vjerno prikazuje ono na čemu je počivala druga polovina prošlog stoljeća.

Muzika nije hobi, muzika nisu note koje se slušaju dok se kuha ili pilaju drva, muzika nije pozadinski dekor koji ukrašava neku večeru ili druženje, muzika je način života, a u slučaju Frank Zappe i sam život.

Stoga nije uopće upitno da je Frank Zappa jedan od najvećih umjetnika prošlog stoljeća, a čemu biti skroman bez pokrića, Zappa je jedan od najvećih umjetnika u umjetnosti uopće.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *