Vanja Orlandić – “What’s Happening?”

Veliki mali album!

Postoji u muzici nekoliko parametara, koje će te teško naći u normalnom životu. Doduše, moram priznati, postoje u umjetnosti tih nekoliko parametara, no, ovdje je ipak riječ o muzici. Jedan od njih je ta ljubav spram, bez ostatka, to davanje bez očekivanja da se nešto dobije za uzvrat.

Na stranu što mnogi, medijski eksponirani umjetnici i “umjetnici”, veoma malo daju i daleko više uzimaju, kod mnogih ljubitelja muzike je stanje davanja, “normalno stanje”. Kreacija i sam osjećaj stvaranja, pruža neizmjerno zadovoljstvo i jednostavno čovjeka čini sretnim, bez obzira na priznavanje ili ignoriranje okoline, pa i medija.

Jedan od takvih samozatajnih umjetnika je i Vanja Orlandić, gitarista koji je tijekom vremena razvio svoj stil sviranja, za neke prepoznatljiv, za neke možda i plošan, ali ma u koji ga god kalup pokušali smjestiti, ipak ostaje njegov.

Njegov posljednji album, “What’s Happening”, mi je došao pod ruke, (ili još bolje, na PC-u) i ušao pod kožu.

Ajmo odmah u startu reći da se ne radi o remek djelu moderne umjetnosti, niti o ispoliranom produktu iza kojeg stoje mjeseci ili godine “peglanja” u studiju, a niti se radi o nečemu što svijet do sada nije čuo.

Vanja je jednostavno sve to zaobišao, i vidljivo je da se ne trsi stvoriti monumentalno djelo, jer nepretencioznost izvire iz svake odsvirane note.

No ono za čime očito ide, to je da iza sebe ostavi trag. Ne treba ulaziti u to, zašto i čemu, jer to su ona vječna pitanja bivstvovanja i postojanja, kad netko shvati svoja (biološka) ograničenja i spozna da će jednog dana, ipak krenuti na put bez povratka.


Vanja Orlandić – “Šumadija”

Stoga kad počnete slušati ovaj album, a nadam se da hoćete, (jer dok ovo čitate možete aktivirati player na kraju ovog teksta), nemojte se opterećivati značenjem, simbolikom i svime što je vezano uz “uzvišena” djela. Prihvatite ovu muziku onako kako dolazi, a ona će vam pružiti užitak, za kojeg se uopće niste nadali da može doći sa te strane.

Dakle, album otvara “My Morning Star”, prekrasna tema savršeno logične i zaokružene melodijske linije. Bez ikakvog forsiranja, lako, pitko i nepretenciozno, Vanja na gitari izlaže svoju priču. A tu priču treba čuti. Da je kojim slučajem umjesto njegovog potpisa, neko drugo, zvučnije ime, tema bi se uz vrhunsku produkciju našla na top listama. Ovako, dobar uvod u album!

Na uvodnu se naslanja “The Way of the Rainbow”, komorna tema lijepog ugođaja, u kojoj dominira Vanjina gitara (kao uostalom i na svim temama na albumu).

“Blossom Fields” počima “naivnim” uvodom, no veoma brzo se razvija u uhu ugodnu temu, da bi je naslijedila “Miniature in D”. Ova vinjeta kao da je izašla iz udžbenika za klasičnu akustičnu gitaru, školski i maštovito.

Album se kotrlja prema novoj temi. “Šumadija“. Iako ne baš (aranžerski) besprijekorno odrađena, nosi je zarazna melodija, i nažalost prigušena ritmika. Kažem, nažalost, jer imam osjećaj da je kojim slučajem Vanja u ovoj temi uzeo obrazac Topićeve “Makedonije”, da bi daleko više profitirao.


Vanja Orlandić – “Rock Caravan”

No zato, “Smells Like Vikotry” preuzima lavovski dio tereta. Gitara i melodijska linija, dinamična, puna “spageti western” atmosfere, agresivno prelazi u “brutalnu ” završnicu. Lijepo odrađeno.

“Dancing Flames” nastavlja. Ukusna bas dionica, što pomalo iznenađuje, jer je „ritam sekcija“ inače gurnuta u stranu. No, ne za ništa, jer jednom kad gitara zapara prostorom, svjesni smo da se radi o vrhuncu albuma, ili bar jednom od njih. Ritmički najdotjeranija tema. Po prvi put na album imamo “igru” u kojoj se nadopunjuje “ritam sekcija” i solo gitara.

“Horizont” nastavlja putanju prethodne teme. Leti visoko, pitko, bogato atmosferom, kojom odiše cijeli album.

“Rock Caravan” – tema posvećena Draganu Vujačiću, legendi rocka. Prigušena, intimna tema, skoro pa kontemplacija autora nad instrumentom u traženju najprikladnijih nota. Ukusno odrađeno, ali, u kontekstu albuma, ipak uvod u završnu temu. Uvod u još jedan i posljednji peak albuma, “She”.

Dostojan closer, agresivna tema dostojna “autora daleko većeg medijskog kalibra”. “She” je tema koju jednostavno želim čuti dorađenu, ispoliranu u studiju, gdje bi dobila onu veličanstvenu monstruoznu crtu koju posjeduje Ian Hunterov “Outsider”. No i ovako se sluša jako, jače, što jače, ….. jednom kad utihne, ostavlja neizgovoreno …već!

I što na kraju reći?
Album “What’s Happening?” je album snimljen u kućnoj radinosti. I to se mora postaviti pred svaki sud o njemu. Ili drugim riječima, albumom dominira “read between the lines”.
Jednom kad je to prihvaćeno u punom obimu, ovaj se albumu otvara u svom neodoljivom šarmantnom izdanju.

Album “What’s Happening?” je instrumentalni album na kojem se križaju mnogobrojni uticaji. Priznao to autor ili ne, svjesno ili ne, ima tu Shadowsa, ima tu tragova Bambi Molestersa / surf rocka, ima tu tragova Youngblooda (ili Roberta Planta u obradi), ima tu Venturia, ima tu toliko toga da je nemoguće jednoznačno opisati ovaj muzički izraz. Ili pak jest, ako napišem da je to Vanja Orlandić.

Namjerno ne želim pisati o produkciji, jer je to u ovom slučaju potpuno deplasirano. Uvjerenja sam da je Vanja sa suradnikom, iz tehnologije koja mu je bila na raspolaganju, izvukao maksimum.

“What’s Happeninig?” je gitarski album. Izričaj je u potpuno podređen gitari, tako da se neminovno nameće poredba sa daleko poznatijim “bratom”, albumom “Guitars” od Mike Oldfielda. Dakako, samo koncepcijski, jer albumi sadržavaju potpuno različitu vrst muzike i drugačiji pristup. O uvjetima snimanja i produkcije, da i ne govorim. Slijedom toga, ne mogu reći da se ovaj album može potpuno ravnopravno nositi s “Guitars”, jer je hendikepiran u samom startu. No, “What’s Happenigng?” ipak ima “ono nešto”, što krasi oba albuma. To “nešto” nisu samo lijepe melodijske linije, ni sama dinamika, kao ni stil sviranja gitare, već se radi o onom neuhvatljivom i neopisivom osjećaju, kad nakon slušanja albuma poželite krenuti od početka, i tako još jednom, pa još jednom …

Vanja je postigao ono za čime je težio – ostavio je trag iza sebe, moram priznati, trag koji mi se sviđa.

Poslušajte ovaj album, od vas ništa ne traži , poklonite mu vrijeme trajanja i on će vam uzvratiti!

Eto!


Vanja Orlandić – “What’s Happening?”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci