The Flower Kings – “Islands”

Težnja ka progresivnom rock srcu…

Krajem ’70-ih progresivni rock optuživan je za pompoznost i pretencioznost, te dugi niz godina glazbena industrija nije imala hrabrosti podržati progresivnu glazbu u većem obimu, izuzev par časnih iznimki.

Nakon desetljeća pomračenja (’80-te se općenito smatraju mračnim dobom rock glazbe, iako se tih godina sjećamo s nostalgijom), sve se više dovodilo u pitanje vrijednost većine komercijalnih izdanja koje su prevladavale tijekom osamdesetih i počelo se tražiti dublji i značajniji glazbeni jezik, te je progresivni rock ponovno osvanuo početkom devedesetih nešto drugačijeg pristupa nazvanog Neo Prog.

I kada je većina ljudi vjerovala da je symphonic prog zauvijek nestao, Par Lindh, uz nekolicinu prijatelja uključujući i Roine Stolt-a, je s osnivanjem švedskog The Art Rock Society-a potaknuo simfonijsku renesansu u hladnoj nordijskoj zemlji koja se ubrzo proširila na ostatak svijeta.


The Flower Kings – “Black Swan”

Na taj način možemo smatrati da je drugo rođenje proga stiglo upravo iz skandinavskih zemalja (posebno iz Švedske s Par Lindh Project, Anglagard i, naravno, The Flower Kings), ali i sastava iz drugih zemalja koji su u 21. stoljeću rekreirali glazbu iz ovog razdoblja poput talijanskih The Watch, britanskih Big Big Train, ili američkih Spock’s Beard i Echolyn.

Uz mekane pasaže u Yes, Genesis ili Camel duhu, eksperimentiranje u tradiciji King Crimson, te ostale utjecaje, The Flower Kings jedan su od najvažnijih sastava koji su tijekom ’90-ih doprinijeli oživljavanju progresivnog rocka u njegovom tradicionalnom obliku, što dokazuju visokom tehnikom, sjajnim pisanjem pjesama i uspješnom asimilacijom prog utjecaja ’70-ih, bogato orkestriran sa svim elementima zaštitnog znaka iz polustoljetne prog tradicije, iako njihova kombinacija stilova i utjecaja iz tog doba ih sprječava da zvuče izvedeno od bilo kojeg od navedenih sastava.

Sve su ove glazbene tendencije na kojima je utemeljen švedski sastav blistavo uklopljene u jazz rock fusion dodir Weather Report, Mahavisnu Orchestra ili čak Frank Zappa, napose mekši kraj Canterbury scene – posebno rani Caravan zvuk, što im daje vrlo osobni ukus.

Povrh toga, mješavina svih ovih utjecaja koje je sastav osmislio nije posebno nostalgična – umjesto toga predstavlja hrabru viziju kakva bi mogla biti budućnost symphonic proga uz uvlačenje pokojeg utjecaja tu i tamo iz suvremenog materijala.


The Flower Kings – “Goodbye Outrage”

U osnovi je sva bit prog glazbe ovdje kako god je nazvali: eklektičan zvuk koji posuđuje sav svoj utjecaj iz određenog razdoblja glazbene povijesti, instrumentalna virtuoznost i složenost, guste glazbene teksture čudesne fluidnosti, nezaboravne melodije, vokalne harmonije, apstraktni i povremeno duhovno uzdižući tekstovi, vješte manipulacije dinamikom i koketiranje različitim stilovima u aranžmanima, strukturni integritet i sklad s ponekad epski produljenom duljinom pjesme, kreativnost koja ne blijedi s godinama koje prolaze – sve je tu.

Prilikom skeniranja njihovog cjelokupnog opusa, pronalazi se zadivljujuća dosljednost u kvaliteti, ne samo od jednog albuma do sljedećeg, već i tijekom tri desetljeća postojanja, uz blagi napredak na svakom albumu u odnosu na ono što mu je prethodilo.

Uobičajenim visokim standardom pisanja skladbi, tehničkim sposobnostima svakog člana, raskošnim zvučnim scenama, melodijama, The Flower Kings vrlo rijetko razočaraju.

Gitarist, pjevač, tekstopisac i ustaljeni vođa sastava, Roine Stolt (Kaipa, Transatlantic, Agents Of Mercy, Anderson/Stolt, The Sea Within), skakajući od projekta do projekta i proizvodeći visokokvalitetnu glazbu, zajedno s mnoštvom ostvarenih glazbenika pod raznim transparentima, lako se može katalogizirati kao jedna od karizmatičnijih figura u okruženju prog scene, jer sam pogled na njegovu diskografiju jednostavno zapanjuje.


The Flower Kings – “Solaris”

Sa svojom sveprisutnom, svestranom i elegantnom gitarom drsko izazivajući Gilmour-a, Howe-a i Hackett-a, te svojim mekim i posebnim glasom, koji se često stapa s vokalnim sposobnostima Hasse Fröberg-a (The Musical Companion) zaista dovodi albume od epskog skladanja do emocionalne glazbene umjetnosti.

Klavijature, orgulje, melotron i simfonijske orkestracije Zach Kamins-a (An Endless Sporadic) stvaraju jedinstveni zvuk koji popunjava sve praznine, a snažni ritam kojeg pružaju basist Jonas Reingold (Karmakanic, The Tangent) i bubnjar Mirko DeMaio (Mind Key, Stamina, Hangarvain) pružaju organsku, tehnički vještu i avanturističku okosnicu.

Saksofon Rob Townsend-a (Steve Hackett) tu i tamo također nas vraća u dane kada je Ulf Wallander posebno gostovao s nekoliko sjajnih dionica.

Prošlogodišnji album ‘Waiting For Miracles’ bio je spektakularan povratak u formu koja je divno osvježila zvuk ovog sastava, a pritom je zabilježio svu veličinu i simfonijsku eleganciju njihovog vrhunca.

Naravno, kao podrška albumu, sastav je trebao krenuti na nastupe i festivale tokom ove godine, no, svedeni na prisilnu nezaposlenost zbog nemogućnosti izražavanja na pozornici kao rezultat globalne pandemije, vraćaju se prije nego što se očekivalo (radeći od kuće s različitih krajeva svijeta), s dvostrukim albumom punim glazbe.
‘Islands’ je naslov koji se odnosi na temu izolacije kojom se ovaj novi opus bavi, temu nužno nadahnutu tim neobičnim životom koji nam nameće ova društvena kriza. Da bi to slikovito ilustrirali, angažirali su Roger Dean-a (ilustrator omota za Yes, Asia, Gentle Giant, Greenslade, Uriah Heep, Osibisa, Steve Hackett, Focus, Budgie i dr.), čiji nas otoci na naslovnici plutajući u zraku podsjećaju na one koji krase trostruki album ‘Yessongs’, baš kao što nas i glazba često podsjeća na sastav Jon Anderson-a.


The Flower Kings – “All I Need Is Love”

Album zadivljuje utoliko što sadrži 21 skladbu, pri čemu je eksperimentalna i disonantna strana sastava gotovo potpuno stavljena na stranu u korist fino skladanih melodija, pa prema tome je u klasičnom smislu vrlo orijentiran na pjesme.

Gledajući u cjelini, međutim, album vijugavo teče, a svaka skladba se prelijeva u onu koja slijedi, vješto izmjenjujući vokalne i instrumentalne odlomke, pri čemu su prvi lako dostupni kroz stih/refren strukturu, dok nas drugi oduševljavaju ukusnim digresijama, održavajući opseg i kvalitetu u ravnoteži, čime stvara efekt epske zvučne kompozicije čitavom dužinom albuma.

Izmjena svjetlijih i mračnijih, grandioznijih i intimnijih trenutaka, često unutar istog djela, od veličanstvenog proga do neobičnih i dopadljivih pop refrena, od zastrašujućih erupcija basa i izvrtanja klavijatura, osebujnih gitarskih letova, do samostanskih zborova, od najslađih melodija do najsloženijih instrumentacija, sve je tu – i sve vrijeme, lirska tema albuma zvuči uvjerljivo.

Očito je da su mnogi tekstovi stvoreni na licu mjesta tijekom postupka snimanja kao ‘tok svijesti’, pri čemu upravo Jon Anderson služi kao nacrt iz kojeg pronalaze inspiraciju s otvoreno duhovnim, često mističnim riječima, jer posebno u njihovim ranim albumima, ali i na ovom, u tekstovima postoji obilje katoličke sakramentalnosti i franjevačke mističnosti.

Na mnogo načina ovaj kvazi-konceptualni album duboko zadire u duhovnu stranu života očito ubrizganu u Stolt-ov glazbeni pozitivizam.

‘Islands’ je možda snimljen u okvirima ‘socijalne distance’, ali njegova kombinirana duša, strast i čežnja su neobuzdani, a u njegovoj isporuci postoji izrazit osjećaj bratstva, čineći ga još izvanrednijim. Mi kao slušatelji u ovom trenutku smo doista ljudski otoci i ako će nas išta ponovno povezati u ovom čudnom i otuđenom svijetu, to je ovakva glazba.

Teško je pronaći zadovoljavajuć i strastven album koji na tako jedinstveno oblikovan način gleda na stanje čovječanstva. To je zasigurno djelić onoga što nam je svima trenutno potrebno.

A možda smo nakon ‘Waiting For Miracles’ čudo napokon i dobili!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *