Kraftwerk – amfiteatar Pula / 29. Kolovoza-2018.

Vjerojatno nikada do sada na našim prostorima jedna antička građevina nije bila suočena s dalekom budućnošću kao što je to bio slučaj s pulskom Arenom i koncertom grupe Kraftwerk.

S jedne strane imamo kamen, nijemi svjedok nekog drugog vremena, kad je u Areni tekla krv potocima i rulja urlala u ekstazi opijena njenim mirisom, a s druge strane muziku nekog stoljeća koje tek ima doći.

Vremenski raspon tih dviju krajnosti je jednostavno bio prevelik da bi ga se ignorirao i predstavilo samo kao kulisa događaja, on je daleko dublji i u nekoliko slojeva toliko intrigantan da zaslužuje poseban osvrt.

Do tada, Kraftwerk je nastupio u pulskoj Areni!

Dimensions Festival je udomaćen u Puli i otvorenje festivala nije moglo proteći u boljem ozračju.  Kako je ovaj osvrt fokusiran na Kraftwerk i njihov koncert, na ovom mjestu nema smisla ulazili i bilo koja imena i nastupe prije i poslije glavnih zvijezda.

A Kraftwerk jesu bili glavne zvijezde!

I nakon pola stoljeća, kao svjedok vremena njihovog rađanja i uspona, teško se mogu naviknuti da je grupa ponikla u Kraut leglu, grupa koja je krenula svojim putem ne štedeći sebe i bespoštedno rušeći sve šablone, grupa koja je s gnušanjem prezirala sve komercijalne ustupke koje grupe rade da bi stekle popularnost, grupa koja je pridonijela da je muzika danas baš onakva kava jest, grupa koja je toliko novoga donijela na sceni da se sve što se svira danas čini lošom kopijom originala i baš ta grupa koja je imala samo jednu perspektivu prije pola stoljeća, totalnu opskurnost, da budu glavne zvijezde večeri.

Elaboriranje bi daleko odvelo, samo jedna frapantna činjenica, a ostalo zaključite sami. Kompozicije koje su kreirali prije pola stoljeća dan danas stoje, pa čak i napretkom tehnologija, zvuče kao da su napisane, napravljene i snimljene prije par mjeseci.
Impresivno i zadivljujuće!

Razlog leži u onom notornom, bili su, još su i bit će ispred svog vremena. Samo oni znaju koliko to košta i koliko se energije u to ulaže, ali ako bi se nekako moglo izraziti brojaka, ogromne su!

Kraftwerk su jedinstveni na sceni, ali i u medijskom životu i kao takve ih se treba uzeti. Ne postoje ograde koje ne mogu preskočiti, ne postoje limiti koje ne mogu preči, ne postoji ni kurtoazna crta ljubaznosti kad seciraju moderno društvo i njegovu samo-uništavajuću komponentu.

Dolazak ovakve grupe na našim prostorima je praznik za sva čula, jer Kraftwerk nisu grupa koja isporučuje muziku, već cijeli multimedijalni projekt koji je tako sinkroniziran u svim svojim segmentima da je u biti nemoguće zamisliti kako bi funkcionirali odvojeno.

Stoga, uručenje 3D naočala svakom posjetitelju na samom ulazu u Arenu i nije bilo nikakvo iznenađenje.

Arena se sporo punila i pred sam početak koncerta tribine su bile pune, ali je prostor pred binom bio napola prazan. S prvim notama sva su strahovanja o nekom podbačaju posjete pale u vodu, jer se Arena napunila kao šipak, tako da ni igla nije mogla pasti na pod.

Spektakl je krenuo!
Pred nama su se odvijale multimedijalne scene, slale su se poruke, a muzička podloga svake kompozicije je bila impresivna, kako u samoj kvaliteti zvuka, tako i u njegovoj bistrini, pa i snazi. (moja stara boljka, stajao sam naslonjen na mix pult, i hebi ga, još dva decibela mi ne bi smetala!)

Repertoar na koncertu je bio standardni repertoar s turneje koja je počela prije skoro dvije godine. Presjek karijere je ujedno bio presjek kontinuiranog propadanja naše civilizacije zabilježen u ekstremno kratkim crtama lirike koja podcrtava kompozicije. U biti u većini slučajeva ta se lirika sastoji od jedne jedine riječi, punktno smještena u kontekst muzičkog okuženja, s nedvosmislenom porukom.

Od katastrofa i posljedica radijacije, političkim samoubistvima država, ekstremnih ideologija, napuhanih mitova sadašnjeg trenutka, trendova koji u biti nikad nisu dostižni običnim ljudima, ali ih drže na lancu, tehnologija koja postaje cilj, a ne sredstvo i još mnogo toga protkano kroz izolirane riječi u kontekstu u kojem su fokusirane.

Ono što Kraftwerk čini to što jest je način na koji sve skupa prezentiraju i isporučuju. Multimedijalnost dovedena do svog savršenstva, ali i to savršenstvo je samo korak prema još većem, savršenijem, ultimativnom.
Svi su članovi benda i te kako svjesni limitiranog djela dosega teologije, kako one vizualne tako i audio komponente, te je i ovom prilikom podcrtana poruka o neodustajanju od istraživanja.
Ili da parafraziran jednog drugog genijalca, Frank Zappu: „Torture never stops!“.

Bilo je pomalo komično pogledati okolo i vidjeti gledatelje s 3D očalama kako zure u pravcu pozornice, opčinjene onime što vide i čuju.

Bilo je vizualnih trenutaka kad je 3D toliko došao do izražaja da me je momak iza mene, u nastojanju da uhvati notu koja je lebdjela iznad moje glave uhvatio za “konjski rep”. Dobro, kulturno se izvinuo, shvatio sam, nasmijali smo se i krenuli dalje..

Koncert je trajao točno sat i po, a potom su slijedili bisevi, tako da na kraju ipak govorimo o puna dva sata raskoši zvuka i slike.

Kraftwerk su odradili rutinski koncert, što je i dio njihovog koncepta. Kruna tog koncepta je njihova muzika koja implicira automatizam bez razmišljanja, rutinu bez sadržaja, tako da sam kraj, kad se jedan po jedan naklanjaju publici koja ih je nagradila gromoglasnim pljeskom, neprobojna ljuštura „robota“ ipak se razbija i kroz nju pomalja, čovjek!
I sam odlazak s bine ima svoje simboličko značenje, jer Kraftwerk su „proračunati“ u svakoj sekundi svog postojanja!

U nastojanju da (pre) naglase čovjeka kao subjekt života umjesto njegovog tretiranja kao pukog objekta, ruše barijere, istražuju nova područja eklektike koja u njihovom primjeru gubi svoj prvobitni smisao.

Na svjetlo dana donose stilove, ritmove, melodije, koje će tek u nekoj budućnosti dobiti svoju komercijalnu valorizaciju. Nažalost, u mnogim primjerima do danas, u potpuno pogrešnom slaganju nota i ritmova, ali to nije njihova krivica.

Uostalom, postoji samo jedan Kraftwerk, i tko hoće slušati muziku koju izvode, zar original nije najbolje rješenje!

Hvala organizatorima Dimensions Festivala koji su si dali truda i doveli ovako veliku grupu u ovako povijesni ambijent u kojem se doslovno, sve posložilo, čak i ono što je nemoguće posložiti.

Jer to su bili, Kraftwerk!