The Doors – “An American Prayer”

Studeni – 1978.

The Doors izdaju deveti i posljednji album „An American Prayer“.

Album je sazdan od Morrisonovih recitala koje je snimao sam u studiju, prije odlaska u Pariz odakle se nikada nije vratio. Album od samog izlaska izaziva kontroverze, a ocjene mu se kreću od briljantnog, do kasapljena Morrisona. (stalni producent grupe Paul A. Rothchild je izjavio da je album „silovanje Morrisona“)

Teško se svrstati na bilo koju stranu, ali poznavatelji opusa The Doorsa, a pogotovo Morrisona znaju gdje smjestiti ovaj album.

Iako na prvi pogled izgleda kao “grebanje po dnu kace“, album ipak posjeduje onu veliku auru koji ga čini iznimnim. Mnogo je razloga za ove tvrdnje, no ona najbitnija jest da je Jim Morrison na ovom albumu pokazan kao umjetnik i de facto, ispred naslova albuma bi komotno moglo stajati Jim Morrison, a ne The Doors.


The Doors – “An American Prayer” / izvadak

Sedam godina nakon Morrisonove smrti trojica preostalih članova benda, Ray Manzarek, Robby Krieger i John Densmore se ujedinjuju u nakani da naprave „posljednje zbogom“ Morrisonu i to na njegov način. Name, poznato je da je već od prvog albuma između njega i ostatka grupe vladala atmosfera neslaganja oko koncepta kojeg grupa treba izlagati. Morrison je bio na stavu da trebaju izvoditi cijela djela, duge kompozicije koje bi bile u biti uglazbljene poeme koje je pisao („Celebration of the Lizard”), dok su ostali preferirali kraće kompozicije.

Dobro znajući što bi Morrison htio da je živ, koncipiraju album oko njegove naracije. Upotrijebili su djelom snimke koje su nastale za dugih noći kad je Morrison bio sam u studiju s toncem, (John Haeny ), te ih smjestili u smisleni okoliš.


The Doors – “Roadhouse Blues”

Postoji još jedna bitna činjenica koja se ne smije smetnuti s vida kad se govori o ovom albumu. Još na snimanju prethodnika, posljednjeg albuma grupe za Morrisonovog života, „LA Woman“, Morrison de facto više nije bio u grupi. Nekako su ga nagovorili na šest mjeseci suradnje, tek da se realizira album. Pa i onda je u studiju boravio samo za snimanje svojih vokalnih dionica, često bez ostatka grupe. Naposljetku, ono što dovoljno oslikava njegovu nezainteresiranost za rad grupe je njegov odlazak u Pariz prije izlaska albuma.

U tom kontekstu ne čudi činjenica da je Morrison za snimanja svojih recitala, imao na umu muzičku pozadinu, ali za njenu kreaciju nije kontaktirao nikog iz grupe, već američkog kompozitora Lalo Schifrinama. U toj fazi Morrison je već bio zamislio omot nekog budućeg albuma kojeg će izdati (vjerojatno kao solo projekt), te je bio u korespondenciji s  T. E. Breitenbachom, koji je trebao dizajnirati omot u formi triptiha.

Sve u svemu, Manzarek, Densmore i Krieger su napravili dobar posao i album „American Prayer“ se dobro nosi s godinama. I danas stoji neokrznut zubom vremena.

Pored mješovitog prijema po izlasku, RIAA ga kruni platinastim priznanjem, što i nije baš mala stvar, jer ne zaboravimo, Morrison je bio mrtav već sedam godina kad je album kreiran.


The Doors – “An American Prayer” / full album

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *