Čuj obavijest
zvona–
Željezna zvona!
Kakav svijet usamljenih
misli ova monodija
spaja!
U tišini noći,
Kako mi drhtimo u
strahu
Na melankolično
značenje njihovog tona!
Za svaki zvuk koji lebdi
Od hrđe unutar njihovih
grla
Je jauk.
(odlomak iz poeme Edgar Allan Poe – ‘The Bells’ (1849), prijevod preuzet s https://lyricstranslate.com/en/bells-zvona.html)
iamthemorning – “Six Feet”
U 19. stoljeću, uobičajena opsesija, koju je posebno poticao Edgar Allan Poe živopisno je opisujući u svojim kratkim pričama, jest fenomen preuranjene sahrane (taphephobia), te iako sama poema ‘The Bells’ eksplicitno o tome ne govori, prikladno dočarava tu atmosferu.
Nadahnut, između ostalog, njegovim djelima, jednako mračno, album ‘The Bell’ usredotočen je na okrutnost ljudi, bol koja time rezultira i smrt naposljetku, te nas uspijeva uvući u korijenski sustav hipnotičkih i transcendentnih poetskih i zvučnih zapisa i zavesti očaravajućim melodijama, premda, u konačnici, daje nam povremene bljeskove nade.
Tako je i s titularnim zvonom predstavljenim na naslovnici albuma, uz viktorijansku estetiku kroz tople tonove zamršeno smještene na kontekst morbidne površine, koje je živo ilustrirao učestali suradnik Constantine Nagishkin, i koje vješto oslikava cjelokupnu temu albuma.
Prkoseći vlastitoj smrtnosti, posljednju nadu u opstanak prati zvono koje je žicom pričvršćeno na pokojnika u lijesu kao metaforu nade, bez obzira koliko beznadežno stvari izgledale, a upravo iz te perspektive govori naslovna skladba koja vrlo emotivno zatvara album.
iamthemorning – “Ghost of a Story”
Premještajući se u epohe epske čežnje, naizgled bez povezanosti, svaka od deset pjesama istražuje na različite načine ovo trnovito izdanje, neprekidno prisutno kroz vijekove, iako kroz stihove albuma prolazi zajednička nit koju Mariana Semkina detaljnije objašnjava:
“‘The Bell’ je podijeljen na dva dijela, ali svaka je pjesma sama po sebi priča, a sve ih pokreće ljudska okrutnost i bol koju je prouzročila. Okrutnost je središnja tema albuma – zajedno sa svim različitim načinima na koji reagiramo na nju i nosimo se s njom. Ovaj je album višeslojan i na mnogo načina je putovanje prema unutra, odvodeći nas unutar uma osobe koja pati od zlostavljanja ili zanemarivanja ili otvorenog neprijateljstva društva ili određene osobe.
Estetski, album se temelji na temama preuzetim iz umjetnosti i kulture viktorijanske Engleske, ali više na način da skrene našu pažnju na činjenicu da čovječanstvo u svojoj srži ne postiže mnogo napretka u smislu emocionalne zrelosti.”
Neoklasicističkim aspektom njihove glazbe, nebeskom stranom glasova i istom strašću prema viktorijanskoj Engleskoj, deset aktualnih naslova, poput gotičkih priča, na pjesmi sadržanih strahova i prividnih iskustava smrti, obilježava konceptualni album ruskog anglofilskog dueta iamthemorning, pri čemu je svaka od ovih priča ispričana s apsolutnom pažnjom i preciznošću kako u instrumentalnoj tako i u vokalnoj izvedbi, nastojeći upariti nježnu, bogatu ljepotu s bolnim, introspektivnim temama. I iako je kontrast evidentan, nije kontradiktoran, kao što nam često i sam život potvrđuje.
iamthemorning – “Song of Psyche”
Ljepota albuma temelji se na alkemiji stvorenoj između senzualnog i čistog ženskog vokala Mariane Semkine, čije artikuliranje riječi poprima snažnu bliskost s njenim tekstovima, i zadivljujućih klavirskih dionica klasičnog senzibiliteta Gleb Kolyadina, crpeći inspiraciju iz romantične ere strukturiranja glazbe u stilu Franz Schuberta, što se doživljava nevjerojatno intimno i posebno, kao da su obuzeti radeći na glazbi stvorenoj samo za njih.
Njihova sinergija je totalna, savršena konvergencija animusa i duše, što svoje razorno majstorstvo prevodi u glazbu bezvremenskog ukusa, glazbeni impresionizam jednog Debussyja novog tisućljeća.
Dodatni instrumenti gostujućih glazbenika, njih više od dvadeset, uglavnom članova St. Petersburg Orchestra “1703”, filharmonijskog orkestra njihovog rodnog grada, sljubljuju se savršeno s njihovom vizijom, produbljujući stil nadahnut dobrom dozom poetske atmosfere, klavirske virtuoznosti i posebno istočnoeuropske melankolije.
Utemeljen na inspirativnom glazbenom stvaralaštvu i kontemplativnom libretu, stvaraju očaravajući, lepršav i eklektičan, gotovo neprimjetan spoj tradicionalne klasične glazbe, folka i komornog progresivnog rocka, generirajući zvuk koji je različit od bilo kojeg drugog u modernom progresivnom rocku, te gotovo prkoseći žanru, stvaraju svojevrstan rubni hibridni podžanr.
iamthemorning – The Bell
Arhitektura ovog nadasve intrigantnog djela u kojoj stanuje iskrena emotivnost, susretljivost, kompozicijska svrhovitost i impresivna tehnička sposobnost, te takvo majstorstvo nad tekstovima pjesama i čisti sjaj glazbenog zanosa rezultira da ovaj album podjednako nadahnjuje, budi nadu i, unatoč svemu, uzdiže.
S vremenom je iamthemorning izgradio bezvremenski glazbeni univerzum, neobično i fantastično glazbeno otjelotvorenje, te sa svakim sljedećim izdanjem, osjećaj postaje sve bliži glazbenom savršenstvu, uzvišenom cilju koji je potpuno subjektivan i nikada se u stvarnosti ne može postići.
I kad napokon pomislimo da bismo ih mogli shvatiti, oni isporuče kolekciju koja nas još jednom iznenadi i zadivi kroz iskustvo slušanja koje ne želimo da se okonča.
Tako je i u ovom slučaju, jer teme ljudske okrutnosti, boli i smrti nikada nisu zvučale tako očaravajuće.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
“Na putu”