“Hair: The American Tribal Love-Rock Musical”

Listopad – 1967.

Svijetlo dana je ugledao rock mjuzikl “Hair”. Teško je u par rečenica opisati genezu nastanka, život i pobjedonosni put ovog djela, a još teže uticaj koji je izvršio na socijalni trenutak tog doba. I ne samo njega.

U ovoj povijesnoj crtici ću se ipak zadržati uglavnom na faktografiji, jer zadiranje u socijalni fragment i političko okruženje bi me odvelo u debeli tekst koji je primjeren „Osvrtu“, a ne crtici u „Vremeplovu“.

“Hair” ili punog naziva “Hair: The American Tribal Love-Rock Musical”, je rock mjuzikl baziran na knjizi James Radoa i Gerome Ragnia, te muzici Galt MacDermota. Uglavnom, ova imena danas malo kome išta znače. iako se iza njih krije autorstvo nad najpoznatijim mjuziklom stoljeća!

“Hair” je djelo temeljeno na hipi kontra kulturi i seksualnoj revoluciji šezdesetih. No, da je samo to, veoma bi brzo pao u zaborav i bio spominjan u nostalgičnim osvrtima na prošlost.


Hair – “Aquarius”

To ovdje nije slučaj, dapače! Mjuzikl je nosio nekoliko top 10 hitova, od kojih je svaki za sebe definirao svoj fragment djela, ali i nosio svoj dio životne filozofije hipi pokreta i beskompromisne osude rata u Vijetnamu. Dakako, u skladu s time je i odnos prema drogama, spaljivanju američke zastave, golotinji i ukratko, sve vezano za slobodu čovjeka (o kojoj danas možemo samo sanjati!).

Isto tako, mjuzikl “Hair” je bio prvo muzičko djelo koje je donijelo rock senzibilitet i izričaj na Broadway, te time postalo prvi mjuzikl koji se okitio pridjevom “rock mjuzikl”.

Sama priča je iako jednostavno ispričana, veoma duboka i višeslojna. Donosi priču o “plemenu” mladih hipika, koji pored političke aktivnosti, u svom boemskom životu i podcjenjivačkom odnosu prema tekovinama kapitalističkog uređenja, preispituju svoje stavove i svjetonazore.

Radnja se projicira kroz prizmu “glavnog” lika Claudea, koji je rastrgan između očekivanja koje u njega polažu roditelji, konzervativna sredina iz koje potječe i novousvojenog svjetonazora, koji ga nosi u slobodu u svim vidovima života.

U toj konstelaciji “dobra i zla” mjuzikl donosi „snapshoot“ američkog kapitalističkog društva, beskompromisno secirajući licemjerje sistema kao i dvoličnost njegovih glavnih protagonista. Dakako, sve je usmjereno kontra rata u Vijetnamu.


Hair – “Let the Sunshine In”

“Hair” je počeo kao off-Broadway, da bi nedugo nakon toga imao premjeru na Broadwayu u Travnju 1968. godine. Taj se datum uzima kao prekretnica u ovoj vrsti muzičkog smjera. Ako se podcrta da je u jednom dahu, “Hair” na Broadwayu izveden 1.750 puta, pred prepunim gledalištem, onda konture veličine ovog djela poprimaju svoje realne razmjere.

No, to je bio samo početak. Mjuzikl se širi Amerikom kao pošast, te u svim gradovima, doslovno u svim gradovima američkog kontinenta puni dvorane. Preljeva se i preko Atlantika, s istim rezultatom. Bez da ulazim u cijelu šumu brojki u dokazivanju nečeg što i nije potrebno dokazivati, samo podatak da je u Londonu u to vrijeme mjuzikl izveden 1.997 puta!!

Uz to, muzika iz mjuzikla je odštampana na vinilu i prodala su u 3 milijuna primjeraka.

Život mjuzikla kao da je počeo gašenjem hipi pokreta. Broj produkcija, do današnjih dana kazuje da ovom prilikom govorim o bezvremenskom djelu koje će živjeti daleko duže od nas.

Samo kratak popis produkcija i pogled na njih je dovoljan.

Produkcije:

1967 Off-Broadway
1968 Broadway
1968 West End
1968 – …..Nebrojene produkcije diljem svijeta
1977 Broadway – obnova produkcije
1979 Film
1993 London – obnova produkcije
2009 Broadway – obnova produkcije
2010 West End – obnova produkcije

Za kraj sam namjerno ostavio ono nama najbliže.

Filmsku adaptaciju djela.
Miloš Forman je 1979. godine ekranizirao mjuzikl i time mu dao pečat celuloidne besmrtnosti. Pojačavajući poentirano u originalu, Miloš iskorištava sve prednosti filmskog pristupa i donosi briljantni prikaz jednog pokreta, koji bi da je poživio, izmijenio svijet i donio ga onakvim kakvim ga svi sanjamo, a nitko ne živi. (nažalost!). Vješto montirajući kadrove i s nevjerojatnim osjećajem za melodiju i trenutak, Miloš dovodi film do kraja koje predstavlja jedan od najdojmljivijih filmskih završetaka u povijesti.

Brutalnim krešendom završnih scena filma šalje vapajuču poruku protiv rata, protiv ugnjetavanja i protiv neoliberalnog kapitalizma.

Nažalost, kao i uvijek kad su umjetnost i (politička) zbilja u pitanju, “psi laju, karavane prolaze“!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci