California Jam 1974.

Travanj – 1974.

Bila to godina u kojoj je rock, a pogotovo njegov derivat koji se kretao progresivnom stazom, doživio svoj vrhunac.

Auditorij sa obje strane Atlantika, pa i onaj na Dalekom Istoku, je jednostavno došao na takav stupanj općeg muzičkog nivoa (obrazovanja), da je mogao prihvatit progresivni izraz kao svoj muzički svjetonazor.

Bili su to svijetli trenuci svih prog velikana. Jedan od tipičnih primjera, grupa Yes je nastupala na stadionima, na kojima je redovno bilo više od 100 000 posjetitelja. Otvoreni koncerti su bili magnet progresive i ogromne mase koja je hrlila i svakim danom obarala nove rekorde.

U tom kontekstu se dogodio California Jam 1974., koji će zlatnim slovima ostati upisan u svim muzičkim analima. Nije sve bilo idilično kako se čini s distance od pola stoljeća. O onim manje lijepim stvarima ne bih. Možda jednom prilikom u nekom osvrtu, kad će se na vagi naći ono pozitivno, ali i ono negativno iz tog događaja i uopće, razdoblja.

Stoga u ovoj crtici iz povijesti samo faktografija i par natuknica.


California Jam 1974 – INTRO

California Jam ili Cal Jam je bio otvoreni rock festival na kojem su te 1974. godine headlineri bili Deep Purple i Emerson, Lake & Palmer.
Uz njih na festivalu su još nastupili Rare Earth, Earth, Wind & Fire, Eagles, Seals and Crofts, Black Oak Arkansas i Black Sabbath.

Održan je na prostoru koji se inače koristio za utrke automobila, te je svojim smještajem i prostornošću mogao ugostiti rekordan broj ljudi koji su došli vidjeti svoje idole i uživati u muzici. Ili riječima brojki, na festivalu je bilo 250 000 posjetitelja s plaćenim ulaznicama. Procjene su da je najmanje još toliko, ako ne i više od toga, ušlo bez ulaznica. Bio je to ogroman prostor da bi organizator svojim ograničenim resursima mogao kontrolirati granice posjeda i regulirati ulaske.

Pored ovog rekorda, festival je postavio neke, do danas neoborene rekorde. Ajmo one najveće, a i one, hm, pomalo tehnički bizarne, ali neophodne da bi se predstava na tako velikom prostoru uopće održala.

– upotrjebljena je najsnažnija tehnika pojačala ikad angažirana na jednom koncertu. Tycobrahe Sound Company je kombinirala pojačala i u biti cjelokupnu opremu za turneje grupa Black Oak Arkansas, Black Sabbath, Deep Purple, Earth Wind and Fire i Rare Earth. Na to sve skupa je dodala 16-ft bas sistem Phoenix Sound i plus još bas sistem firme Flag Systems.


Deep Purple – “Mistreated” (California Jam 1974.)

Ukratko, totalna angažirana snaga pojačala je bila 54,000 watta (RMS!!!).

I još jedna nevjerojatna činjenica. Oprema koju su upotrebljavali Emerson, Lake and Palmer, je bila smještena negdje na kilometar od pozornice, te je upotrjebljen poseban “tape delay” sistem, kako bi zvuk istovremeno kad silazi sa pozornice došao do najudaljenijeg mjesta na kojem su se nalazili posjetitelji.
Impresivno!
I još jednom, bila je to 1974. godina!!

najveći broj prodanih ulaznica u povijesti otvorenih festivala
najprofitabilniji festival u povijesti rocka (brojke su službena tajna, samo je agencija objavila da je postignut apsolutni rekord!). Ne smijemo smetnuti s uma da je festival isto tako bio prenošen na TV i kina diljem Amerike.
– bio je to isto tako, posljednji ovakav događaj kojeg su organizirali entuzijasti i ljubitelji muzike uz podršku promotora. Nakon ovog festivala polako, ali sigurno dolazi do korporatizacije muzičke industrije i samim time potonuće svake inventivnosti i aktivnosti sličnog karaktera Shodno tomu, bio je to posljednji od velikih festivala sedamdesetih. Nakon njega, tek će se u sljedećem stoljeću neki festivali brojkama približiti ovom.

California Jam 1974. je ujedno bio početak kraja o kojem nerado pišem, ali nažalost, to je povijest i ma koliko bježali od stvarnosti, ona se ipak dogodila.


ELP / The Great Gates of Kiev / 1974 California Jam

I nemam je namjeru korigirati niti prepravljati. Jer, punk je ne za ništa već počeo harati londonskim ulicama. Bili su to stidljivi, neartikulirani pokušaji bunta kontra „kontra-kulture“, koja je polako, ali sigurno gubila svoj dodir s ulicom s koje je potekla.

Koju godinu kasnije kontra „kontra-kultura“, vrača rock na mjesto odakle je potekao … i .. ovo je već neka druga priča.

Ako je sve počelo s Woodstockom i završilo s Alatamontom, California Jam je zaokružio jedno razdoblje i u trenutku kad su se ugasila svjetla pozornice, svojim postojanjem, ali i završetkom, u biti označio početak neke nove muzičke ere.

Stoga je i u kulturološkom aspektu ovaj događaj vrijedan spomena, kao obavezna postaja onih koji uče o tome .. kako je nekada bilo!

Povezani članci