Dead Can Dance – “Dead Can Dance”

Veljača – 1984.

1984. godine australska post-punk grupa Dead Can Dance, koja danas uživa kultni status, izdaje svoj debi album po imenu… “Dead Can Dance”.

Multi-instrumentalist Brendan Perry i vokalistica Lisa Gerrard osnovali su Dead Can Dance više kao muzički projekt nego kao klasičan band. Kompletan opus glazbe koju taj dvojac stvara predstavlja mješavinu gothic-rocka, neoklasike, spritualizma i post-punka iz kojeg su izvorno i nastali.

Njihov album prvijenac odskače od kasnijih uradaka prvenstveno po rockerskijem i primitivnijem zvuku bez upotrebe kompleksnijih instrumenata s kojima su kasnije uspjeli stvoriti svoj prepoznatljivi mračan zvuk drugačiji od ostalih gothic bandova.

Album “Dead Can Dance” je produkcijski prosječan, čak i za rane 80’te, a zbog velike upotrebe sintisajzera i ritam mašine nije se puno razlikovao od glazbe Cocteau Twins-a koji su također snimali za 4AD, diskografsku kuću koja se specijalizirala za alternativna rock izdanja.


Dead Can Dance – “Frontier”

Instrumental “The Final Impact” koji otvara album podsjeća na zvuk The Cure-a kakav su gajili na početku karijere…, što je pozitivno, u svakom slučaju. Zanimljivo je da ova stvar nije jako dugo izvođena uživo zbog vrlo komplicirane izvedbe.

Skladba “Frontier” označava početak njihovog eksperimentiranja sa plemenskim udaraljkama koje u kombinaciji sa glasom Lise Gerrard stvaraju mističnu i zastrašujuću atmosferu.
“Frontier” zauzima posebno mjesto u stvaralaštvu DCD jer su sa njenom demo snimkom, nakon četiri godine odbijanja, uspjeli potpisati ugovor s 4AD.

A” strana albuma završava sa “Ocean” kojom potpuno dominira Lisin vokal, a tematika je ista kao i na “Frontier”smrt!

“B” strana albuma vodi nas na malo drugačije putovanje samim time što je puno više zastupljen vokal Brendana Perrya.

Površnim slušanjem dalo bi se zaključiti da su pjesme u kojima pjeva Perry dosta „slabije“ i „običnije“ od Lisinih, ali čini mi se da je to više zbog prenaglašene instrumentacije kakve nema u skladbama gdje pjeva Lisa Gerrard.

Album završava sa odličnom “Musica Eternal” gdje se vokali Lise i Brendana miješaju sa prigušenim cimbalom stvarajući dramatičnu i zlokobnu pozadinu.

Album “Dead Can Dance” nije među najuspješnijim izdanjima u diskografiji DCD, ali ne toliko zbog kvalitete samog materijala koliko zbog još uvijek nedefiniranog i ne potpuno originalnog zvuka.

Ipak, nepošteno ga je podcjenjivati i omalovažiti jer se na njemu vidi jedinstveni pravac kojim su krenuli Gerrard i Perry spajajući modernu sa tradicionalnom glazbom u mračno – egzotični izričaj.


Dead Can Dance – “Dead Can Dance” / full album

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci