VA – „Saturday Night Fever“

Siječanj – 1978.

Tog Siječnja 1978. godine izlazi album „Saturday Night Fever“, soundtrack istoimenog filma.

Ova vijest ni po čemu ne pripada u ovu rubriku na ovom portalu, i tu nema zbora. Dakako, nitko pametan ne osporava muziku koja se nalazi na njemu. Album je s muzičke strane izvanredan, te je zasluženo na top listama proveo 24 tjedna neprekidno i to na samim vrhovima.

Razlog za uvrštavanje u ovu rubriku je na drugoj strani. Radi se o utjecaju ovog albuma, kao i o kulturno-sociološkom trenutku kojeg je otvorio svojim izlaskom na tržište.

Iz radionice Roberta Stigwooda izlazi album koji će preusmjeriti tok moderne muzike i otvoriti eru diska. Promovirajući zabavu kao jedinu svrhu muzičkog djela, disko muzika služi kao uvertira masovnoj manipulaciji i pacificiranju masa.

Jer, prisjetimo se, masa koja misli i to pokazuje na ulici, je i te kako opasna. To su osjetile mnoge vlade u razvijenim zemljama tijekom šezdesetih i sedamdesetih. Bio je dovoljan samo jedan masovni prosvjed studenata da se zatrese Bijela Kuća ili da padne vlada u Francuskoj.


Saturday Night Fever (Opening Credits)

Sve je to disko muzika polako, ali sigurno počela gurati prema paroli “samo zabava“, izbijajući iz ruku najveći adut masa i uvodeći komponentnu retardiranosti u muzici. Komponentu koja je pojavom MTV-a dosegla svoju punu (redikuloznu) dimenziju.

Rezultat:
Nakon pola stoljeća nitko ne izlazi na ulicu da bi se borio za (debelo ugrožena!) prava čovjeka, svi akteri ondašnje scene polako, ali (biološki) sigurno nestaju sa scene. (iznimka su Francuzi, ali oni se bore za svoja prava, večinom socjalna!)

Prazninu koju ostavljaju, nema tko popuniti i da skratim, muzika i sve oko nje se svelo na ogoljeni, već spomenuti, pragmatični slogan “samo zabava“. Ili drugim riječima rečeno, mediokritetstvo uzdignuto na pijedestal masovne zabave.

Na kraju ovog vremeplova, mala napomena.

Ipak, ne smijemo generalizirati vrijeme a i pokret kao takav, jer i on je donio svoje adute za muzičke arhive vrijedne čuvanja i spomena. Na valovima disko groznice se popeo i New Wave koji je pak donio pregršt dobroga. Nažalost, količina smeća je jednostavno ugušila ono dobro u njemu.

I pored toga, B52, Cabaret Voltare, Heaven 17, John Foxx, Ultarvox, The Human League… su uspjeli uhvatiti dašak visina koje su bile rezervirane za velikane iz sedamdesetih.

Povezani članci