King Crimson – „In the Court of the Crimson King“

Listopad – 1969.

Čudni su zvukovi dopirali iz jednog podruma u centru Londona. Puno se prolaznika zaustavljalo, većina vrtjela glavama u nedoumici oko onoga što su čuli.

I prije nego je ta „buka“ službeno izašla na svjetlo dana, grupa koju je osnovao Robert Fripp, nastupa na jednom od najvećih događaja epohe, na koncertu Rolling Stonesa u Hyde Parku, pred oko 500 000 ljudi. Sudbina je htjela da ta impresivna brojka bude uvod u muzičke gabarite svega što će se plesti oko ove grupe.

E da, grupa se zvala King Crimson!

Nedugo nakon debija pred pola milijuna ljudi, izlazi album „In the Court of the Crimson King“. Kritika ga nije baš vidjela u svijetlu kojim je sjao, pogotovo ne u kontekstu onoga što će tek doći. Malo ih je bilo dovoljno vidovitih i otvorenih, da bi vidjeli što nosi.

Ugledne rock novine ga proglašavaju za komad smeća, neki pak ne idu toliko daleko, no ne daju ni dobre ocjene. Uglavnom, da skratim ovaj dio priče, taj ugledni magazin, koji ga je proglasio za smeće, danas se kune u njega i vidi ga kao, kamen temeljac progresivnog rocka i smješta ga u razred 50 albuma za sva vremena.

king_crimson_-_in_the_court_of_the_crimson
Na drugu stranu, po izlasku, album na sebe skreće pažnju ogromnog dijela underground publike, jer ona je ta koja na kraju ocjenjuje djelo i vrednuje ga slušajući ga, jedan dan, ili mjesec, ili pak desetke godina.

„In the Court of Crimson King“ je album koji je obilježio ranu underground epohu, koja se lagano zatvarala njegovim izlaskom i otvarala nova, u bezbrojnim pravcima. Pravac kojeg je popločao ovaj album je živ i dan danas, jer svaki progresivni album sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih, pa i kasnije ima elemente ovog izvora u sebi. Isto se može donekle reći i za neo progresivne albume do današnjeg dana.

No to i nije sve. Za grupu King Crimson, on je značio uvod u drugi.

„In the Wake of Poseidon“ su mnogi vidjeli kao blijedu kopiju prvijenca, da bi vrijeme pokazalo ustvari, da su oba albuma jedno djelo sastavljeno od dva dijela. (Ovu moju tezu ću objasniti drugom prilikom, u osvrtu/emisiji posvećenoj ovoj tematici.)

I pored svoje apsolutne progresivne orijentacije, „In Court of the Crimson King“, dolazi na top liste. Ne mogu danas niti u snu zamisliti da bi jedan sličan album pomirisao komercijalu top listu, na kojoj caruju mediokriteti i tupi idiotizam svih boja i oblika.

Uglavnom, u Engleskoj, album se penje na #5. mjesto, dok u Americi dolazi na #28. mjesto Billboarda. (Nevjerojatno!).


King Crimson – “21st Century Schizoid Man”

Sam album otvara vječna „21st Century Schizoid Man“, “grand opener” koji nosi mračnu i neurotičnu atmosferu punu nevjerojatnih zvukova i vjerovali ili ne, nosi je jedan od najvećih rifova ikada napisanih. Ako je rif iz „Money“, jedan od vrhova te vrste u modernoj muzici, onda je ovaj iz „21st Century Schizoid Man“, onaj vrh koji stoji uz njega.

„Talk to the Wind“ , tema naslijeđena iz Gilles, Gilles & Fripp faze, ali prekrasno obrađena. I onda „Epitaph“ – jedan od prog favorita svih vremena.


King Crimson – “Epitaph”

Album se nastavlja i traje i traje… zatvara ga veličanstvena naslovna tema „In the Court of the Crimson King“.

Ekipa koja ja napravila ovaj album je dakako duboko ogrezla u ondašnji underground. Većina ih se tijekom godina izgubila u opskurnosti ili su jednostavno ostali u podzemlju, daleko od očiju javnosti. No, to se ne može reći za Greg Lakea, koji je napustio grupu nakon ovog albuma (iako je učestvovao i na drugom), te sa Keith Emersonom i Carl Palmeron oformljava EL&P.


King Crimson – “The Court Of The Crimson King”

Robert Fripp nastavlja sam, okupljajući ekipu snova i izdajući „Lizard“, epohalno djelo fuzije, koje nikada nije izvedeno u živo, da bi se nakon njega “prešaltao” u klasičnu fazu i ispisao s novom inkarnacijom grupe predivne trenutke klasične muzike protkane rockom. Da bi i to napustio i osnovao novu inkarnaciju, i sa njom snimo neponovljivu „Metalnu trilogiju“.
Daleko bi me odvelo ovo nabrajanje, te stoga i to ostavljam za neku drugu priliku.

„In the Court of the Crimson King“ je ušao u povijest moderne glazbe, noseći novi izričaj i što je najbitnije, nosio je sa sobom osnovne smjernice novog pokreta, koji će dominirati progresivnom muzikom sedamdesetih, a i šire. Za samoga Frippa, označio je početak jednog putovanja koje traje do danas.
A upravo smo svjedoci novog života ove grupe, koja je u ovom trenutku na turneji, koja se odvija pred prepunim gledalištima i koja se može opisati samo jednom riječju – trijumf!

Što onda više reći?!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

 

Povezani članci