On line magazin “uDiscover” je napravio veliku anketu, kako među kritičarima, tako i među auditorijem, da iz današnje perspektive prikaže tko je naj..naj u bubnjarskom svijetu.
Lista kao i svaka druga ove vrste pati od istih i kroničnih boljki, jer budimo iskreni, teško je zadovoljiti sve ukuse i kriterije. No i pored toga, moram staviti neke primjedbe, koje bodu oči na prvi pogled na listu.
Ne bih ulazio u pozicije, jer bi me to daleko odvelo, ali.. ono osnovno…
Na listi nema Ian Hisemana, kojemu većina s liste gleda u leđa, nema Tony Williamsa, inovatora i promotora modernog izričaja. Bez Hisemana ne bi jazz uhvatio ovakve korijene u bluesu i rocku, a bez Williamsa bi se još batrgao u baruštini samodopadnosti. Tu je još Stomu Jamasita, koji je svojim čudesnim istočnjačkim pristupom unio dah svježine u učmalu fuzijsku scenu. Ne manje bitan, čudnovati Michael Giles, koji je svojim sviranjem bubnjeva utabao novu stazu na polju simfo/prog rocka. Cindy Blackman, brije većinu muških kolega svojim agresivnim i senzibilnim pristupom i pravo je osvježenje u fuzijskoj sceni, ali ni ona nije našla mjesto na listi. Narada Michel Walden je sljedeći bez pozicije, Buddy Miles, još jedan ispušteni velikan.
Gavin Harrison, mladac s korijenima u prog rocku sedamdesetih rastura scenom, kao bubnjar i kao solo umjetnik. Ni njega nema na listi. Kao i Jim Gordona, John Weathersa, Mick Avorya, Mick Fleetwooda, Mickey Harta & Bill Kreutzmanna.
A posebna je priča Peter Dunton, bubnjar grupe T2, koji je sa šesnaest godina nadmašio svoje suvremenike i pridonio da se T2 sa svojim prvim (nažalost jedinim službenim) albumom tretirao kao nasljednik grupe Cream. Žalosna je još jedna činjenica, da taj isti Peter Dunton na netu uopće nema dostojne slike???
Ni jedan bubnjar iz postava Jethro Tulla nije našao mjesto na listi, kao ni duo iz Allman Brothers Benda.
Ukratko, kad bi išao nabrajati tko sve nije dospio na listi, ispalo bi da ih više ima van nje, nego na njoj.
Bilo kako bilo, ovu listu treba uzeti samo kao okvirnu referencu, kako kvalitete, tako i popularnosti benda u kojemu sviraju. Isto tako, nigdje kao na bubnjevima nije prisutna tolika razlika u pristupu, načinu sviranja i samom sviranju. Tako je u biti apsurdno uspoređivati bubnjanje jednog Ginger Bakera i John Bonhama. Ili pak Keith Moona s Ringo Starrom. U ovim i mnogim drugim primjerima govorimo o kruškama i jabukama.
Kako bi bar donekle kompenzirao tu nepravdu, najprije donosim manji broj bubnjara koji se nisu našli na listi, a trebali su, a potom slijedi lista, koja počinje od broja 50.
I za kraj ovog uvoda, osobno, mislim da je trebalo napraviti listu od 100 ili još bolje, 1000 naj.. bubnjara, te bi time radikalno pala nepravda učinjena veličinama koje se nisu našle na njoj.
A same pozicije na toj velikoj listi, aj neka njih određuju ukusi!
Bubnjari koji se nisu našli na listi Top 50
(ova je lista daleko duža od donesenih imena!)
Buddy Miles
Cindy Blackman
Gavin Harrison
Jim Gordon
Narada Michel Walden
John Weathers
Jon Hiseman
Michael Giles
Mick Avory
Mick Fleetwood
Mickey Hart & Bill Kreutzmann
Peter Dunton
Stomu Yamashta
Tony Williams
Top 50
50. Jeff Porcaro
49. Gene Krupa
48. Steve Smith
47. Hal Blaine
46. Max Roach
45. Topper Headon
44. Steve Gadd
43. Art Blakey
42. Benny Banjamin
41. Travis Barker
40. Nicko McBain
39. Alan White
38. Simon Filips
37. Billy Cobham
36. Josh Freese
35. Vinnie Paul
34. Chad Smith
33. Cozy Powell
32. Vinnie Colaiuta
31. Charlie Watts
30. Questlove
29. Ansley Dunbar
28. Janet Weiss
27. Carmine Appice
26. Clyde Stubblefield
25. Matt Cemeron
24. Michael Shrieve
23. Bill Ward
22. Roger Taylor
21. Sheila E
20. Lars Ulrich
19. Tommy Aldridge
18. Mike Portnoy
17. Alex Van Halen
16. Ian Paice
15. Bill Bruford
14. Carl Palmer
13. Mitch Mitchell
12. Phil Collins
11. Ringo Starr
10. Terry Bozzio
9. Dave Grohl
8. Dave Lombardo
7. Stewart Copeland
6. Danny Carey
5. Buddy Rich
4. Ginger Baker
3. Neil Peart
2. Keith Moon
1. John Bonham
Izvor: uDiscover
Povezani članci
