Mnoga su se koplja lomila i još se uvijek lome oko statusa CD nosača zvuka i njegove budućnosti.
Kad je svojevremeno bio lansiran, bio je proglašen za tehnološko čudo, što i jest bio u vrijeme dok je analogni signal i sve analogno carevalo industrijom zabave. Predstavljanje CD nosača zvuka se odvijalo uz fanfare i predviđanja u vječnu mladost. Nije bilo rijetko naći panegirik CD-u kao „svetom gralu“ muzike koji će doprinijeti da se nosači zvuka ne samo uvuku u sve pore društva, već i eliminira najveći nedostatak vinila, osjetljivost na vanjske utjecaje.
Za razliku od vinila, po kojem igla „grebe“ po brazdama i time inducira slab signal koji se procesuira preko pojačala i šalje u zvučnike, CD radi na sasvim drugom principu. Laserski čitač ne dodiruje zapis na mediju i time se stvara pretpostavka za dugi životni vijek. Činilo se da je to, to!
U tim glorificiranim počecima bilo je glasova koji su sramežljivo šaptali da ipak nije sve tako bajno. Posebno se to odnosilo na „frequency response“ koji je za razliku od vinila bio manji u najvišim, ali i najnižim frekvencijama. Malo je kog to tagiralo, jer svima je bilo primarno, može se svirati do besvijesti i nakon tisućitog puta, reprodukcija je kao prvi put.
CD playeri su cjenovno postali prihvatljivi širokim masama i pobjedonosni pohod CD medija je počeo. Od osamdesetih kad su ušli u „trku“ počeli su lagano, ali sigurno istiskivati vinil, da bi u devedesetima u potpunosti preuzeli primat u takvom obimu da je vinil bio pred „odumiranjem“.
No, vinil se nekako održao, poglavito zahvaljujući ekskluzivitetu i, možda malo nevjerojatno zvuči, radi skupe opreme koja mu je trebala za reprodukciju.
Apsurd koji je svoje postojanje našao u negaciji pristupačnosti je bio taj koji je održao vinil u ta, za njega, tmurna vremena. Kako se oprema za reprodukciju vinila nije masovno proizvodila, bila je veoma skupa i nedostupna. Posjedovanje basnoslovno skupe Hi-Fi linije je (opravdano) stvaralo osjećaj eksuziviteta na kojem su mnogi “pali”, kao pozeri ili kao stvarni ljubitelji muzike, to u ovom kontekstu nije bitno. Bitno je to da je vinil preživio najkritičnije razdoblje baš zahvaljujući tome.
Novo stoljeće kao i uvijek, nosi neke nove navike, razvoj tehnologije nosi svoje, pojavljuje se download, a potom streaming. Dok download u biti nikad nije zaživio u punom smislu, streaming je po samom lansiranju servisa za slušanje glazbe postao popularan, u toj mjeri da je danas nositelj cjelokupne glazbene industrije.
Logično je bilo da CD uzmakne, ali ipak nije bilo logično, ili pak jest, da CD doživi kolaps koji je trenutno na djelu. U posljednjih desetak godina prodaja CD medija se srozala na nivo da joj u nekim segmentima čak i vinil parira. Bilo je to prije samo desetak godina nezamislivo.
Koji je tome razlog?
Ima ih nekoliko, ali glavni je u tome da je polako, ali sigurno počela prevladavati logika da ipak onih par desetaka decibela igra ulogu, kako u viskom, tako i niskom frekvencijskom spektru.
Drugo ne manje bitno, iako ne tehnološki orijentirano, jest sam ritual slušanja muzike. Za razliku od CD medija, vinil uvijek dolazi u omotu, često i s „bookletom“, koji je integralni dio sadržaja kojeg nosi (CD omoti su replike vinilnih, ali nemaju isto značenje).
Imati omot vinila u ruci i slušati ga predstavlja nenadoknadiv užitak, pomalo zaboravljen i sada ponovo otkriven. Dakle, vinil od CD medija otkida segment užitka slušanja i dakako, svi ljubitelji muzike koji to mogu, će posegnuti za vinilom. Pogotovo u ozračju novih, povoljnijih cijena uređaja kvalitete srednje klase za reprodukciju vinila.
S druge pak strane, streaming „kida“ drugi segment na kojem je CD carevao, mogućnost izbora samo jedne pjesme. Prednost CD medija nad vinilom je u tome bila apsolutna, mogli ste preskakati s jedne na drugu pjesmu bez bojazni od oštećenja, slušati samo jednu pjesmu s njega itd ,itd .. . Streaming je to brutalno preoteo, jer kao što je Steve Jobs rekao po lansiranju Apple Streaming Servisa, čemu kupovati cijeli album, ako želite poslušati samo jednu pjesmu. Ova dalekosežna izjava je dakako bila pozitivna u svom kontekstu, iako veoma negativna u percepciji albuma kao kompaktne cjeline, ali to je druga tema.
Shodno tomu, svatko je umjesto da plati basnoslovni iznos za CD, da bi poslušao jednu ili par pjesama, mogao za malo para, poslušati samo jednu ili par njih preko streaminga. Rezultat nije izostao. Streaming je danas prevladavajući segment u industriji zabave.
Slabašni pokušaji revitalizacije CD medija su se pojavili nedavno, Pro-Ject je lansirao izuzetno kvalitetan CD player, ali dugoročno gledano, teško da će preokrenuti trend ukoliko se na tržištu ne dogode neki jači potres. Isto tako, dugo najavljivani audio DVD nikako da ugleda svjetlo dana na masovnom tržištu. Tehnološki uvjeti s komercijalnim pristupom u ovom trenutku jednostavno blokiraju globalno lansiranje tog medija.
Sve to ne ide u prilog CD mediju i njegova prodaja i dalje pada logaritamskom progresijom. Gdje će se zaustaviti, teško je prognozirati, ali ono što je već sada vidljivo jest da CD nikad više neće zauzeti ono mjesto koji je imao na prelazu stoljeća, kao ni vinil u sedamdesetima. Toga moramo biti svjesni, jer ma koliko upirali u jedno ili drugo, tehnološki razvoj nosi svoje, kretanja tržišta svoje, ali i ukusi koji se formiraju nose svoje. (Doduše i ovom posljednjem bi se dalo debelo razglabati, o tom nekom drugom prilikom.)
CD je osuđen, samo što presuda još nije izvršena, agonija u kojoj se nalazi će se produbljivati do kritičnog trenutka kad će početi nestajati. To se neće dogoditi sutra, ni za godinu dana, ali ako se trendovi nastave, sljedeću dekadu bi mogli ispratiti bez njega.
Streaming će i dalje rasti i nema na horizontu nikoga, ni ičega što može ugroziti njegovu supremaciju, jer nove generacije žele instant i odmah i kratko, a sve to streaming pruža za mali i prihvatljivi iznos novca.
Vinil će i dalje rasti, poglavito radi padanja cijena uređaja za njegovu reprodukciju, ali i on ima svoje limite i vjerojatno će ostati „izoliran“ u krugovima i pojedincima, “ljubiteljima muzike”. Hoće li broj na globalom nivou rasti, vjerojatno, pitanje je samo kojim tempom.
I zato CD nema budućnosti!
Čuda se danas ne događaju, osim u Međugorju, možda mu je to izlaz!
Povezani članci
