The Stranglers – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 21. Kolovoza-2019.

Prosječno vrhunski koncert!

The Stranglers je veliko ime u svijetu muzike. Od kako su sedamdesetih prošlog stoljeća kročili na scenu, privukli su na sebe pažnju kritike i auditorija. Neko su vrijeme bili jedna od najjačih grupa na Otoku, ne za ništa, jer opus im je tada bi impresivan, kao i uspjeh na top listama.
U biti, bili su stalni stanari top lista, katkad na vrhu, katkad po sredini, rijetko na dnu.

Krasila ih je specifičnost u izričaju koja ih je uostalom i izdvojila iz armije sličnih. No, to ipak nije bilo dovoljno da ih se upamti u gabaritima u kojima danas grupa egzistira kao nekadašnja veličina, bili su to albumi i sama muzika koja je evoluirala iz albuma u album, tvoreći od jednog ili par njih zasebnu fazu života grupe.

Dakako, okorjelim rockerima iz sedamdesetih najviše su legi „Raven“, nasljednik „The Gospel According To The Men In Black“ i donekle njegov nasljednik „La Folie“. Razlog je veoma jednostavan. Pored ingenioznog stila kojeg su razvili, rasturajućeg basa koji je produkcijski doveden skoro pa na prvo mjesto u poziciji zvučne slike, muzika duboko protkana eksperimentom je bila ta koja dominirala imageu grupe. Kad se na to još doda da su albumu „The Gospel According To The Men In Black“ i „La Folie“ koncept albumi (prvi izraženije orijentiran uzorima tog doba!), onda The Stranglers i rockeri idu ruku pod ruku.

Bend je i nakon toga izdavao albume, dolazio na top liste, čak bivao komercijalno uspješniji, ali sve to bio neki pomak prema sredini koji mnogi tada, a ni danas nisu baš voljeli.

Novo stoljeće ih je nije zateklo nespremne. I dalje rade, izdaju ne tako više zapažene albume, (vremena su se promijenila), no baza fanova se nije previše osula od onih godina planetarne popularnosti. Vjerojatno zato što nikada nisu pokušali prodati jeftine štosove, a to publika i te kako prepoznaju i nagrađuje.

U tom su ozračju krenuli na ovogodišnju turneju i s tim imageom stigli u Šibenik, posljednju destinaciju turneje. Koncert je s razlogom pompozno najavljivan i te je ipak bilo neobično pola sata prije početka vidjeti toliko praznih mjesta u gledalištu. Većina se njih popunila pred sam početak ili nakon njega, ali ipak se stječe dojam da s obzirom na veličinu benda, ne bi uopće trebalo biti slobodnih sjedala. No, to nije smetalo da se svi skupa dobro zabave, bend, koji je rutinirano vodio koncert dopuštajući klimakse i „hlađenja“, a najviše publika koja je ne rijetko skandirala, ustajala sa stolica i glasno davala do znanja da joj se sviđa to što čuje.

A to što se čulo na koncertu bi ipak moglo biti predmet jedne male rasprave. Po samom završetku koncerta nije mi bilo pravo kako su odabrali kompozicije, no nakon prospavane noći i zatomljivanja osobnih afiniteta i očekivanja, ispada je u biti set lista jedina kakva je mogla biti u trenutku, a da ne ugrozi ili status benda ili izvedbu.

Razlog je jednostavan. U bendu nema Hugh Cornwella, u mnogim slučajevima alfe i omege benda, te je jasno da ga nitko ne može zamijeniti u onom omjeru u kojem bi bend mogao izvoditi ama baš sve što su stvarali i pri tom zadržati auru velikih. S druge pak strane, pored gerijatrije koja je bila u nekom cvijetu mladosti kad je „Raven“ izašao (u tu grupu spada i autor ovih redaka!), bilo je dosta mladih i mlađih, te je logično da se bend okrene njima i isporuči opus koji će biti koliko toliko poznat širem auditoriju.

To se i dogodilo, set lista je bila redom sastavljena od kompozicija koje su izdane ili kao singlice ili su se nekih čudom našle na top listama. Bend nije izvodio kronološki kompozicije, ali su obuhvaćeni skoro svi “krucijalni” albumi. Nažalost, s albuma „Raven“ su izveli samo jednu, minornu kompoziciju (“Duchess”), dok je sadržaj albuma„The Gospel According To The Men In Black“, u potpunosti prskočen!

Izvodeći (komercijalno uspješni) presjek karijere The Stranglers su plovili nekih sat i petnaest minuta i pri tom izveli prekrasan cover „Walk On By“ (Dionne Warwick), koji je kao i dodatni na bisu, „All Day and All of the Night“ (the Kinks), dobro začinio koncert.

Bis set je završio neizostavnom „No more Heroes“ i to je bilo to.

Da li je moglo više?
Iako potajno priželjkivano, teško. The Stranglers su dali ono što u trenutku mogu, visoko profesionalno, besprijekorno producirani, ali ipak rutinski koncert. Nitko nema razloga biti nezadovoljan s time, poglavito jer je ta rutina smještena veoma visoko na kvalitativnoj ljestvici.

Tijekom koncerta ipak se omaklo par trenutaka, poglavito za instrumentalnih dijelova, kad je bend djelovao kao u starim dobrim vremenima, moćno, maštovito, izuzetno, … .
Za one koji su došli samo radi toga, premalo, za ostale i više nego dovoljno.

Bilo kako bilo, The Stranglers su bili u Šibeniku, priskrbivši ovom gradu titulu ljetnog lidera velikih koncertnih događaja i smještajući ga na rock karti u Hrvatskoj. Sezona je daleko od gotove, čeka nas još lijepoga, stoga, ako vam je Šibenik predaleko, ostanite na MLP-U portalu za sljedeće osvrte iz najljepše otvorene pozornice u našim krajevima.

I za kraj, hm.. , nešto što mi se nikada nije dogodilo.
Koncert je bio gotov, bisevi odrađeni, svjetla polu-upaljena i iz zvučnika iznenada „Meninblack“. Neka vrsta klimaksa kad je sve bilo gotovo!!!
Nije mi bilo svejedno, ipak, „ekipa“ koja ga je stvorila je bila tu prije par sekundi. Nametnulo se retoričko, zašto nisu … ?

Nažalost, odgovor znamo!
The Stranglers su povijesni bend i to je to, sve više od njih očekivati bila bi iluzija.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *