Kad nekog svrbi, onda se češe!
To bi u najkraćim crtama bio opis onoga što je crkva preko svog poslanika u Sesvetama poručila i zajednica koja se ne slaže s time, odgovorila.
Ovaj se portal ne bavi politikom, ni vjerom, jer dovoljno su zla nanijele i jedna i druga da bih u svom kutku o tome lamentirao. No, kad vam se licemjerno podmeće i konstruira nepostojeće, onda se jednostavno morate „počešati“.
Budalaštine se ne osuđuju, njima se smije, pod uvjetom da nisu od autoriteta. Nažalost, u ovom slučaju se radi baš o tome i sve je veoma blisko javnom paljenju knjiga „nepoćudnog“ sadržaja.
Vjera je sloboda koju ima svaka osoba na ovom svijetu i protiv koje nemam apsolutno ništa. Ne smeta mi ako netko vjeruje u Boga, Manitua, Budu, Alaha, svakom po želji. No, kad te koji vjeruju, počne smetati to što mene ne smeta da ljudi vjeruju odnosno, ne vjeruju, e onda mi to smeta!
Pogotovo kad to vjerovanje ugrožava elementarna civilizacijska načela i uvjerenja onih koji nisu pobornici baš tog vjerovanja. Nadasve, kad se ide toliko daleko da se “nevjernike” u udžbenicima proglašava krivcima za holokaust, idiotima, nepoćudnim, manje vrijednim članovima društva, pa čak i parazitima, onda je to alarm da „je nešto trulo u državi Danskoj!“
Nadalje, kad ta ista vjera proglašava jedne Beatlese kao zlo kojemu negira pravo na postojanje, onda se moramo zapitati, gdje svi skupa idemo i što je sljedeće?
Lomače?
Za razliku od naših prostora, katolička crkva u Južnoj Americi živi s narodom i dijeli sve nedaće i tegobe s njima. Ne jednom sam osobno bio svjedok bliskosti naroda i crkve na tom kontinentu.
Odnarođivanje od naroda je u našim krajevima odavna već “in progress“, ali simptomatičan je odmak i od službenog, Vatikanskog stava. To je nova komponenta koja je počela svoj pohod imenovanjem papa Franje za vrhovnog poglavara Katoličke crkve. I dok papa Franjo zagovara human i fleksibilan odnos spram vjeri i njenom utjecaju u društvu, pa čak preferira „poštenog nevjernika od licemjernog vjernika“, crkva na našim prostorima ide u nekom, sasvim drugom smjeru.
Miješa se u sve pore civilnog društva i zabada nos na sva moguća mjesta, namećući svoju dogmu kao jedinu ispravnu. Nije trebalo puno čekati da i rock, odnosno muzika „dođe na tapet“.
Nekada davno su se spaljivale žene, jer ih je crkva proglašavala za vještice, prije pola stoljeća su se spaljivale knjige, sada se hoće brisati kultura koja je izrasla na slobodi uma i na razmišljanju čovjeka oslobođenog stega i okova inkvizicije i same crkve.
Osobno, nisam vjernik, u bajke sam prestao vjerovati još kao dijete. Činjenica jest da je osnova crkvenog učenja dogma, kojom se već stolječima želi oteti znanje iz mase i držati je/vratiti u srednji vijek.
Vjerujem pak u razum i humanost, koji kad tad moraju prevladati!
Pa čak i na ovim našim prostorima!
Povezani članci
