Rock ‘n’ Waters

Paradigma jednog pogleda/pokreta

Prije neki dan Roger Waters je snimljen u New York metrou. Nije to bila promotivna snimka, ni snimka koja bi zavrijedila iole veću pažnju od svake druge sličnog sadržaja (Keanu Reeves je redovan u „cijevi“), da nije poruke koju je odaslala, dakako, onom tko je želi primiti i protumačiti (na svoj način).

Kao i par milijuna individua, Waters je taj dan koristio metro i vjerojatno je kao i svi ostali, na nekoj stanici izašao i produžio svojim putem (ma gdje išao).

Slike koje su iza njega ostale ispričale su priču, ne od tisuću riječi, već od tisuću misli koje su se stale rojiti glavom nakon nekog vremena.

Nekada mega popularna zvijezda, koja još uvijek puni stadione, sjedi u potpunoj anonimnosti i čeka da dođe njegova stanica. Vidno umoran, Waters bulji u prazno, dok pored njega nezainteresirano prolaze drugi putnici.

Paradigma se sama nameće.
Roger Waters je oličenje i ikona rocka prošlog, ali i ovog stoljeća. Svojim je radom u matičnoj grupi Pink Floyd zarobio main stream naturivši mu progresivni izričaj kao rješenje u traženju konačnog. Bilo je plodno i trajalo je, neko vrijeme.

Danas, sve je to prošlost koja postoji u glavama suvremenika (kojih je sve manje!), u specijaliziranim magazinima i dakako, prašnjavim policama. Umor, letargija i besperspektivnost se čita u Watersovim očima dok sjedi sam, čak i bez tjelesnih čuvara, jer nikoga više i ne interesira van arena. Kao i njegova muzika ili pak sam rock kao pokret.

Povlačeći paralelu na kojoj je na jednoj strani rock kojeg poznajemo i slike koje su nastale u metrou, jasno se nadzire znak jednakosti statusa unutrašnjeg stanja. Jer Roger Waters jest rock, posljednji Mohikanac, Don Quixote kojeg je čak i Sancho Panza napustio!

Mislili mi što hoćemo, prenemagali do neba, pa i dalje, ali tako je. Odmaknite se samo par metara od svoje zone poznavanja muzike i zapitajte prvog srednjoškolca tko je Roger Waters i što je napravio, odgovor će vas preneraziti. Kakav je status nekadašnjih veličina koje su prestale s radom još u prošlom stoljeću, ne treba ni razglabati.

Ne znam tko je napravio ove fotografije, ali tko god da jest, zadužio je zajednicu za jednu vječnu fotografiju koja u sebi zrcali paradigmu i današnju agoniju cijelog pokreta koji je obilježio prošlo stoljeće.

Nema puno fotografija ovakve simbolike i značenja, možda desetak, a i bolje da je tako, jer one nam na pomalo ružan, ali veoma direktan način govore istinu koju često ne želimo prihvatiti, ni priznati.

„Tapet“ i pokrivanje s njime nikada u povijesti nije donijelo nikakav rezultat, kao ni zabadanje glave u pijesak.

Nemojmo se zavaravati, onih par lastavica ne čine proljeće, a sigurno neće donijeti ljeto. Budućnost muzike kakvu smo poznavali i poznajemo, je sve samo ne blistava, ma koliko šutjeli o tome.

Povezani članci

2 comments on “Rock ‘n’ Waters

  1. Ovaj osvrt zaobilazi činjenicu da je Waters i u danima vrhunca popularnosti Pink Floyda mogao nesmetano da se prošeta pokraj Temze, čak i sa Pink Floyd majicom na sebi. Nisu sve vrste pooularnosti iste, niti je svačija publika ista.

    1. Slažem se …
      ovdje sam htio poentrati na stanje danas … fotografije su tu bile okidać za kontekst …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *