Cima & Co – Split, Circus (Monty Python) / 02. Svibnja-2019.

Lijek za negativne vibracije!

Nakon dana punog negativnih vibracija, najveća greška koju se može napraviti jest sjest pred TV-om i nezainteresirano buljiti u njega, malo toga shvaćajući.
Jedini lijek je, pogađate, muzika.

Split nam je velikodušno oduzeo bilo koju mogućnost izbora, tako je Circus (Monty Python) u biti trenutno jedini izbor za klupsku živu muziku.
Na sreću, Cima & Co su se ukazali na pozornici i večer je htjela, ne htjela, promijenila negativne tokove dana.
Tako i treba!

Nastup ili bolje rečeno, skoro pa neformalni koncert Cime & Co se održao pred šačicom zainteresiranih, što to je po tko zna koji put postavilo mnoga pitanja, kako o Splitu kao gradu tako i vremenu u kojem živimo, odnosno njegovom sociološkom momentu. No ovo je daleko složenija tema za elaboraciju, o njoj drugi put.

Repertoar sastavljen od obrada standarda i autorskih kompozicija se ponovo pokazao kao dobitna kombinacija za bend i u postavi u kojoj sada djeluju, sviraju uigrano i uvjerljivo. Dakako, lokomotiva benda je Cima koji je ponovo dokazao da spada u vrh naših gitarista, ne po tehnici, nju može savladati svatko tko ima volje i malo sluha, već u pristupu sviranju i solima koji su odreda smisleni i maštoviti.

Ni ostatak benda ne zaostaje, pogotovo mlade snage, kojima ipak treba dati više prostora da se razmašu, posebno u ovakvim, skoro neformalnim uvjetima. U biti, ovo su nastupi idealni baš za takve eskapade, kad je “unaprijed pripremljeno” svedeno na pogled razumijevanja o sljedećem koraku u izvedbi.

Prateći razvoj benda, moram naglasiti klavijature, koje su se lijepo uklopile u zvučnu sliku i sada su došle na svoje. Šteta što i tu nije bio koji mali solo, tek da začini “svakom po nešto!”.

O autorskim stvarima nema smisla, jer je o njima već pisano na ovom portalu, a i o obradama. Ipak se mora naglasiti taj pojam „obrada” jer i u njima Cima daje svoj pečat i time se odmiče od originala, katkad u manjoj, ali katkad i u toj mjeri da je na trenutke teško prepoznati odakle sve skupa dolazi.
Time u biti, bend živi na dvije paralele, prilagođeni standardi i svoje kreacije, što u konačnici daje rezultat.

Na koncertu je gostovao i Davor Bobanac na usnoj harmonici. Iako nepripremljen na ovaj nastup, usna harmonika je lijepo legla, pogotovo u trenucima kad je blues esenca izranjala iz kompozicije koja se izvodila.

Ovaj je koncert dio ciklusa „Blues@living room“, koji se održava u Circusu. Inicijativa hvale vrijedna, kako od strane organizatora tako i izvođača, no fali onaj treći segment, nažalost najbitniji, a to je publika.

Teško se pomiriti s time da u gradu od pola milijuna stanovnika nema stotinjak koji vole ovu muziku i voljni su mrdnuti guzice iz fotelje.

Allo, Splite, di si?

Foto: Boris Vincenzo Dalmatino

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *