Disciplin A Kitschme – Split, Judino Drvo / 19. Travnja-2019.

“Disciplin A Kitschme daje ti krila!”

Kako prosječnom ljubitelju muzike objasniti što je to Disciplin A Kitschme?
Ukoliko pod pojmom “prosječnom ljubitelju muzike” podrazumijevamo koliko toliko poznavanje muzike i posjedovanje afiniteta prema alternativnim smjerovima, onda je odgovor identičan kao i kad ljubiteljima cajke, jer za drugo i ne znaju, niti razumiju, pokušate objasniti što to Koja & Co rade.
Dakle, odgovor je: nikako!

Drugim riječima, odlazak na koncert Disciplin A Kitschme je iskustvo na koje nije spreman nitko tko ga već prije toga nije iskusio!
Arsenal na pozornici u rukama junaka je: bas gitara, usna harmonika i bubanj!
I od prvih nota, da ali, niti je bas, bas, niti je usna harmonika, usna harmonika, niti je, bubanj, bubanj. Aj on je još najbliži predodžbi o klasičnom poimanju, ali samo uz dovoljno mašte.

Dakle, pisati o koncertu Disciplin A Kitschme s pozicije klasičnog rock pristupa je iluzorno, jer teško, ako ikako, se riječima može obuhvatiti magija muzike koja silazi s pozornice i udara u auditorij, koji za divno čudo, prihvaća sve bez ostatka. I ne samo to, jednostavnim refrenima uzvraća poziv s pozornice.

Ne jednom se u tijeku večeri Koja obratio publici da uskoči, i ona je bila spremna. Bilo je lijepo vidjeti, čuti, bilo da se time dokazuje kulturološka pripadnost, neka vrst zajedništva, bilo poznavanja materije.

Disciplin A Kitschme je priredila rijetko viđeni koncert na našim prostorima, poglavito jer im je zvuk i izričaj s one strane klasičnog u rocku i daleko bliži ne samo alternativnom, već gazi i po poljima avangarde.

Ubojitim tribalno stadionskim ritmovima “kolju” pozornicu do krešenda zaglušujuče “buke”, melem za uši željnih njene artikulacije.

Koja je svojim sviranjem basa već odavno rekao ono što je imao, neortodoksni pristup, na trenutke tretman basa kao solo gitare, priskrbio mu je auru ikone koja ga prati od eksplozije novog vala na ex-Yu prostorima. Protokom tolikih godina taj čovjek nije izgubio „grama“ od karizme. Možda je malo usporio na pozornici, ali samo fizički, jer „delivery is still same!“ , čista energija i jednostavni protestni stihovi.
Zaštitni znak Disciplin A Kitschme koji ni ovaj put nije ostao bez svog uskličnika.

Rifovi, ritmika, pa i solaže koje izvlači iz basa čine Koju jedinstvenim. Ne kažem da nema basista koji mogu tako svirati, daleko od toga, ali ono što poentiram jest, on je jedini koji tako svira.

Igorova usna harmonika s druge pak strane, pomalo je uvučena u pozadinu. Uglavnom iz jednog razloga, netko ipak mora krpiti šavove koje trgaju Koja i Rade. Ne rijetko igrala je ulogu „ritam sekcije“ i tek povremeno kretala u solo vode.

Namjerno, za kraj ostavljam spominjanje bubnjara Rade. Uvučen u pozadinu, većinom pokriven korpulentnom Kojinom sjenom, ovo skoro nevidljivo, pomalo nestvarno mitološko biće koje sjedi za bubnjevima isporučuje baražne odjeke s koža kao da ne postoji sutra.
Asocijacija na Animala (“Muppet Show”) nije slučajna, jer Rade obitava u nekim svojim oblacima u kojima vladaju samo breakovi, koji se nižu bez prestanaka i reda, stvarajući kakofoniju ritmova koji ipak, ukupno sumirajući, završavaju u „skladnoj aritmiji“ ritma i rifa kojeg isporučuju bas i harmonika.

Nevjerojatna količina adrenalina i energije benda ipak može jedan svoj veliki izvor zahvatiti njemu. U biti, ovo što i kako on radi je imperativ i svaki drugačiji pristup bi osudo izričaj na tavorenje u kvazi okuženju ili praznom pozerstvu.

Ovako, svi troje, bas gitara, usna harmonika i bubanj tvore „jedninu“ koja brutalno zadire u sve naše pore i prisiljava nas da joj se podredimo.

Ono stadionsko danas, pećinsko jučer, je bila i bit će snaga koja će uvijek pokretati pojedince, ali i mase. U tom kontekstu Disciplin A Kitschme je i pored godina iza sebe, danas veliki bend koji zaslužuje svu pažnju i svaka nota mu vrijedi zlata, pogotovo jer na koncertu i nije bilo normalno odsvirane note 🙂 .

Judino Drvo je još jednom pogodilo „u sridu” i pored već standardno dobrog zvuka, doveo nam vrhunski bend koji i pored toliko godina još uvijek izgara na pozornici.

Kad nije uspio izgorjeti do danas, neće ni ubuduće!

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *