Just Split Jazz – Split, Paradox / 05. Travnja-2019.

Just right!

Nakon adrenalinskog OD-a s Earthless neminovan je “reset”. Nemoguće je nakon takvog angažmana samo tako nastaviti kao da se ništa nije dogodilo i praviti se da je sve u redu, kad nije. Ponekad muzika ima i svoje negativne učinke, kad se u nju uroni toliko duboko da se sam ne možeš istrgnuti iz ralja melodija, rifova koji struje glavnom po cijele dane, što je još nekako dobra varijanta torture, ali noći i snovi vezani za njih, nisu baš ugodni.

Prilika za taj “reset” se brzo ukazala u obliku Just Split Jazz benda koji je nastupio u Paradoxu.
Silvana Skopljanac, Jurica Karuza i Jadran Dučić Čićo ili ukratko Just Split Jazz su po drugi put u kratkom vremenu nastupili na istoj sceni. Ne za ništa, jer ovaj trio je u stanju arhaičnu formu prezentirati kao pitko i ukusno jelo, bez prenemaganja i poziranja.

Lijepo je vidjeti na maloj pozornici tri individue koja svaka za sebe ima neki svoj svijet, ali kad počne svirka onda su jedno tijelo iz kojeg izlaze note koje opuštaju, zabavljaju, oslobađaju od svakodnevnih problema. Iako zvuči umirujuće i tromo, u njihovoj muzici ima adrenalina, čak i više nego što bi se moglo očekivati, toliko da je u jednom trenutku mali intimni koncert poprimio smjer punokrvne „rockije“ (za Čićinog sola).

Neminovno je da se ljubav osjeti, kako u životu tako i u muzici, a toga ovaj trio ima u izobilju, te stoga nije čudno da je iako malobrojna, publika s odobravanjem, pa i skandiranjem pratila cijeli tijek ovog po svemu ne baš malog koncerta. Ili ako ćemo drugim riječima, ovaj je koncert potvrdio da ne postoje mali i veliki koncerti, već samo oni odlični, dobri i oni manje dobri i dakako, oni na koje ne treba trošiti riječi, a ni vrijeme.

Izvodeći jazz standarde od kojih su mnogi naseljeni u kolektivnoj memoriji, Just Split Jazz revitalizira mnoge zaboravljene trenutke koji ne bude samo sjećanja, već i asocijacije. Pa i onda kad se ugazi u neku vrst memorijski praznog prostora, ispunjavaju ga podlogom za nove.

Iako je repertoar bio sazdan od novih i starih kompozicija, pa i onih s našeg podneblja, trio je bez ikakvih oscilacija prilagodio svaku kompoziciju sebi i time si svojim pristupom dobio ulaznicu za idući susret.

Stoga se logički nametnulo da je ovaj trio idealan za pridjev “kućnog benda”, kakvog ima svaki klub ili koncertni prostor u nekim drugim sredinama, jer ne samo svojom malobrojnošću anulira velike troškove, već i svojom “prijemljivošću” mora tijekom vremena steći svoje sljedbenike, koji će po automatizmu dolaziti na njihove koncerte, jer „baš oni sviraju!“.

Prostor kluba s nije napunio kao za prošlog gostovanja prije dvije sedmice, ali svi koji su bili su guštali u muzici i glasno to davali do znanja. Bilo je na kraju koncerta i šarmantnog ljubljenja Silvanine ruke od strane gentlemana iz publike.

Uglavnom, ako ćemo rezimirati, večer kao i svaka druga, da ali samo po meteorološkom i inim parametrima, u onim drugim, muzičkim, jedna lijepa, možda ne toliko nezaboravna, koliko ugodna i time izuzetna večer u kojoj se pročisti loša karma.
I da, spavao sam kao mala bebica!

Povezani članci