Pork Pie Hat – „Unfiltered Sessions 2018“

Mislima u prošlost, pogledom u budućnost

Za mnoge poznavatelje muzike ime tria, “Pork Pie Hat” će odmah asocirati na kompoziciju Charles Mingusa, “Good bye Pork Pie Hat”, jazz baladu koju je do današnjih dana obradilo nebrojeno znanih i neznanih muzičara.  Ono što karakterizira te obrade jest da mnogi koji su je “uveli pod svoje” ne pripadaju tradicionalnom jazz miljeu. Tim to odavanje poštovanja geniju Mingusa dobiva novu dimenziju. Ako se spomene da su na toj listi Jeff Beck, John McLaughlin, Joni Mitchel,.. .

Davnih osamdesetih Thomas Wolff, producent i gitarist u triju Pork Pie Hat, je imao svoj studio projekt “Harmonic Obsession”, na kojem je surađivao s mnogobrojnim umjetnicima, kako iz Njemačke tako i inostranstva. (Rex Richardson, Oytun Ersan, Baran Say, Volkan Oktem, Winfied Schuld, Dirk, …)

Samo ime novog projekta, Pork Pie Hat, upućuje na predanost izričaju, determinira ga i ukazuje na želju za svirkom, interakcijom i dakako, kreacijom. Te sve odlike ovaj album i posjeduje i pokazuje nam u svakoj noti koja s njega siđe.

Interesantno je da je “Unfiltered Sessions 2018”, kako mu samo ime kaže, snimljen u živo i bez ikakvih naknadnih intervencija, nadosnimavanja, rezanja ili umetanja. Ukratko, cijeli album je u biti jedna snimka i otisnut je na nosaču zvuka “as it is”!

Ovim se bend vraća u doba analognih traka i strojeva, kad je snimanje bilo u većini slučajeva samo u živo, dok su se korekcije radile samo u slučaju nužde. Zahvaljujući tome, ali i zbog spontanosti pristupa, album je „uhvatio“ dašak te analogne prošlosti.

Od prve odsvirane note albuma i “openera” “Super Strut” (obrada teme Emila Deodata), jasno je da trio ne svira po nikakvoj tradiciji podneblja, pogotovo ne zemljopisnog, već se mentalno vraća u neku vrst arhaične forme, koja je carevala Amerikom. I kao katapultom bivate izbačeni na njenu Istočnu Obalu, u tipičan jazz bar u podrumu zgrade, u kojem običnim danom sviraju lokalni muzičari, da bi vikendom ipak nastupila nešto poznatija imena.

Iako bi se moglo očekivati s obzirom na porijeklo, u njihovom izričaju nema Krauta, iako su formom i te kako vezani za njega. Muzika koju sviraju može poslužiti u jazz klubu kao elegantna muzika uz koju se ugodno čavrlja, ali isto tako, čim uzlete u improvizaciju otimaju pažnju ‘zaraznim’ jazz rifovima koji caruju originalnim kompozicijama na albumu (kojih je tri!). Te tri kompozicije dovoljno govore o bendu i njihovom stilu.

No, nemojmo se zavaravati, pa čak i prva slušanja mogu prevariti, sama forma nije i sadržaj kojeg isporučuju. To i jest najbitnije kod ovog muzičkog djela. Sadržaj se proteže daleko, na neku drugu stranu, daleko od domovine Krauta i smješta se na početke fuzije koja se tek budila, početkom sedamdesetih.

Time dolazimo do onog najbitnijeg. Pork Pie Hat je kreirao svoj vlastiti izričaj. Ekspandirajući arhaičnu formu prezentacije s decentnom, ali veoma prisutnom upotrebom tehnologije i elektronike. Ovaj izričaj možda i nije za svačije uho, ali definitivno ima dušu.

Album se sastoji od sedam jam orijentiranih kompozicija veoma labave strukture. Ova “labavost” i nekonvencionalnost u gradnji kostura kompozicije daje veliku slobodu umjetnicima da se izraze i artikuliraju svoje umjetničke porive. Tako, u samo jednoj kompoziciji imamo nekoliko izmjena tempa, atmosfere, ambijenta pa čak i dominacije instrumenata. Sve ovo skupa je lijepo balansirano unutar strukture kompozicija na cijelom albumu.

Dvije su osovine oko kojih se “vrti” album. Gitara i klavijature ili još bolje, „orgulje“. Dok je gitara prebogata raznim utjecajima, stilovima pa i zvukovima, dotle su “orgulje” fokusirane na međuigru između Jimmy Smitha i Larry Younga. Drugim riječima, ljubitelji Hammond zvuka će doći na svoje.

I naposljetku, skoro pa najvažnije.
Album “Unfiltered Sessions” nije album koji će vas ostaviti razjapljenih usta, niti će promijenit vaš način poimanja muzike. “Unfiltered Sessions” je jednostavno tu da bude dio vašeg dana i izvor dobrog raspoloženja i pozitivne energije.

Arhaična patina je šarmantno ruho kojim se djelo ogrnulo i pod njim igraju čudesne muzičke priče, koje su samo djelom ispričane od strane autora i izvođača, onaj drugi, finalni dio ostaje na vama da ih ispišete!

*Koristim priliku da se zahvalim Thomas Wolff na suradnji i nesebičnoj pomoći pri pisanju ove recenzije!


Pork Pie Hat – „Can’t Hide Love”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *