John McLaughlin and Jimmy Herring – “Live in San Francisco”

Ne kao vino, definitivno NE!

Iako je bilo davno, jasno se sjećam tog trenutka. Bio jednom jedan veliki koncert, ipak sam zaboravio o kojem se „headlineru“ radilo (It’s a Beautiful Day?), ali zapamtio sam predgrupu, Mahavishnu Orchestra.

Netom oformljeni s pregršt nastupa i samo par samostalnih koncerata u manjim prostorima, nesvjesni svog statusa izlaze pred puno gledalište. Kako su počeli svoj kratki set, tako su i bili i ispraćeni, euforičnim odobravanjem.

Vjerojatno ni njima nije bilo baš sve jasno, no ono što je svima bilo, kad su se upalila svjetla da bi se pozornica pripremila za glavne aktere, dvorana se počela lagano prazniti, da bi pred sam nastup zvijezda u njoj bilo manje od pola auditorija.

Bili su to trenuci u kojima se rodio medijski interes za fuziju i njen plodni život pod svjetla reflektora. Bio je to trenutak kad je svima postalo jasno, nešto velikoga se više ne valja iza horizonta, ono je tu!
Počelo je sa srednjim dvoranama, završavalo s najvećima, albumi su se prodavali u do tada nezamislivim tiražama, unutar žanra je carevalo nebrojeno pravaca, no, majka svih je bila i ostala ona “okovana” u „ultimativnom“ izričaju Mahavishnu Orchestra.


John McLaughlin And The 4th Dimension, Jimmy Herring ‎– “Meeting of the Spirits”

U svom kratkom životu bend je meteorskim sjajem protutnjao muzičkim nebom, ne ostavljajući iza sebe svjetleći rep, već vječnu baklju koja još uvijek svijetli.

Idejni tvorac i master-mind grupe John Mahavishnu McLaughlin je nakon nekoliko inkarnacija krenuo dalje, nikada više ne postigavši visinu i sjaj grupe koju je stvorio, ali nemojmo se zavaravati, i dalje je bio apsolutna referenca u miljeu.

Kako bi proslavio obljetnicu Mahavishnu Orchestra, McLaughlin (i njegov 4th Dimension) se odlučuju posvetiti dio koncertnog repertoara opusu Mahavishnu Orchestra na posljednjoj turneji, kojoj je čak i dao ime po kompoziciji iz opusa matične grupe, Meeting of the Spirits Tour.

Kako je reakcija auditorija bila fantastična, odlučuje se na nimalo riskantan potez, u suradnji s Jimmy Herringom i njegovim bendom, The Invisible Whip, održava koncert na kojem izvodi samo kompozicije iz opusa Mahavishnu Orchestra.
Cijeli koncert snima i …. rezultat je pred nama

Već nakon prvog slušanja jedno je jasno, ovo je MORAO biti daleko duži album. Znam da danas dupli/trodupli albumi, a pogotovo ovog žanra, nemaju baš puno šanse na tržištu, ali koncept je jednostavno nalagao, a evo i zašto.

Na album se nalaze „evergrini“ s četiri/pet albuma Mahavishnu Orchestra, “Birds of Fire”, “Inner Mountain Flame”, “Visions of Emerald Beyond” i “Between Nothingness And Eternity” / (“The Lost Trident Sessions”).


John McLaughlin & Jimmy Herring – Birds Of Fire 11-3-17 Town Hall, NYC

Na ovim je albumima toliko antologijskih ostvarenja da je bilo koji izbor unutar minutaže albuma “Live in San Francisco”, prekratak. Sam pogled na imena kompozicija, ljubiteljima Mahavishnu Orchestra mami vodu na usta. I kad se ushićenje malo slegne, na površinu ipak isplivaju neka pitanja. I to ne o njihovom odabiru na albumu, daleko od toga, već, a gdje je „Dream“ i naposljetku, gdje je „One Word“?
Znajući da je „One Word“ pečat po kojem raspoznajemo vječnost Mahavishnu muzike, a „Dream“ njegovu ingenioznost, pa i genijalnost, onda pitanje o dužem albumu izlazi iz sfere hipotetičke premise.
Znajući njihove prosječne duljine na studijskim, ali i živim snimkama, samo su ove dvije kompozicije elegantno mogle zauzeti cijeli jedan vinil ili CD.

Sama muzika na albumu je djelomično copy-paste s originalima, a djelom ipak „mašta na volju“ umjetnika. Ovo se drugo posebno odnosi na duele McLaughlina i Herringa, u kojima se točno vidi tko što svira. A oba sviraju da glava zaboli. Ono što je najbitnije, kompozicije nisu puka reprodukcija nekadašnjih standarda, već punokrvne tvorevine moderne fuzije. Kako je materijal bezvremenski, vjerujem da i nije bilo posebno teško postići tu kreativnu crtu na albumu.

McLaughlin ponovo blista, napravio je mali korak natrag i isporučio nam veličanstvenu rockom prevučenu jazz gitaru, kakvu samo on može isporučiti. U kombinaciji s blues rock jazz orijentiranim Herringom predstavlja fantastičnu kombinaciju ingenioznosti spajanja stilova koji srastaju u jedinstveni izričaj.

No to je samo dio priče, jer Jason Crosby na violini u ulozi Goodmana/Pontyja kreativno violinu smješta u ulozi produžene ruke McLaughlinijeve gitare. Nevjerojatna je ta međuigra violine i gitare koja u svojim varijacijama šeta od dijametralno suprotnih točaka do sjedinjenja, kad jednostavno nema smisla pokušati odgonetnuti da li zvuk dolazi iz gitare ili violine.

McLaughlin i Herring sa svojim bendovima su na albumu donijeli najbolje od Mahavishnu Orchestra i pored očitog „nedostatka /  odsutnosti“ kompozicija „One Word“ i „Dream“, zaokružili ga u lekciju za učenje svim generacijama koje dolaze.

Mahavishnu muzika se iz prošlog stoljeća bez ikakvog problema preselila u ovo stoljeće, dokazujući svojom svježinom postojanost u vremenu i miljeu.

Mnogi su je uspoređivali s vinom, kako stari tako dobiva na kvaliteti, no ja bih ipak parafrazirao tu poredbu i rekao da muzika Mahavishnu Orchestra nije kao vino, jer, jednostavno, ne stari!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *