M.O.R.T. – Split, Quasimodo / 12. Siječnja-2018.

Mjesto događaja, Quasimodo!
Stanje, klub prepun, sardinast s povremenim gnječenjem, ali obožavani dio folklora koji garantira vrhunsku zabavu.
Atmosfera prije koncerta, napeta, neka nebulozna muzika koja je samo povećala nestrpljenje, čekanje ….

Bend izlazi na pozornicu i …..
Prve note, … tarapana, … nepotrebno predstavljanje, … nepotrebni uvodi, … nepotrebno zagrijavanje, … kreće se sto na sat, … uzlijeće u stratosferu.

Rifovi pršte na sve strane, ritmovi „pod mus“ pomiču tijela, bas se igra s ošitom, lirika tjera suzu na oko, ekipa na pozornici raspoložena do bola, publika prati svaku riječ, nema stanke, nema predaha, nema ajmo sad malo lakše, pa i ono lakše završava u krešendu artikulirane buke i katarze gledališta.

Puna dva sata nabrijane svirke koju se rijetko, ako ikako više viđa na našim prostorima.

Redaju se koncertni standardi, već toliko puta čujni na koncertima, a opet, efektni kao da ih se prvi put čuje. Nevjerojatna artikulacija bijesa i bunta sazidana u ritmici, rifovima i riječima izdvaja M.O.R.T. iz svakog prosjeka sredina u kojima rade i djeluju.

Diže ih u nebesa i da, moram priznati, posljednji put sam prisustvovao ovakvom koncertu na SuperUhu kad su Algiers dali izvanvremenski nastup.
Poredba Algiers – M.O.R.T. nije slučajna, jer obje grupe obitavaju na istim visinama, imaju par albuma iza sebe, oba su visoko ocijenjena, svakim nastupom stječu odanu rijeku sljedbenika i to prvenstveno svojom muzikom oslobođenu poziranja i „šminke“.
A to publika cijeni i poštuje, uostalom i u Quasimoda, na ovom koncertu nije bilo “slučajnih prolaznika” i pozera. Ako ih je i bilo, utopili su se u masi sljedbenika koji su svim srcem odgovarali na poruke s pozornice.

M.O.R.T. je „elementarna nepogoda“ koja svojim postojanjem čisti teren kojim korača i teško da će im itko stati na put, osim njih samih, a to, nadam se neće nikada dogoditi.
U pripremi je novi album, koliko sam razumio na engleskom, što znači i pokušaj proboja. Znajući njih do sada, nema uopće sumnje u to da li postoje predispozicije za to ili ne, pitanje je samo umješnosti managementa i dakako, financija da se taj proboj ostvari.

Želim im sreću, ali i da se što prije vrate u Split, na engleskom ili hrvatskom, nije bitno, jer već na izlasku iz kluba se nadvilo pitanje, kad će ponovo?

I za kraj moram replicirati sam sebe, M.O.R.T. je bend koji „ulijeva nadu u bolje sutra“, postali su endemska pojava u sivilu današnjice.

M.O.R.T. est R.O.C.K.!

Amen!