Partibrejkers – Split, Quasimodo / 14. Prosinca-2018.

Razbijači partija odradili party!

Iako su u Splitu gostovali u par navrata, teško se sjetiti kad su posljednji put bili. Stoga i ne ćudi da je prostor Quasimodo kluba bio (pre) pun i prije početka koncerta, koji je za divno čudo, počeo u “normalnu uru” 🙂 .

Bend je istrčao na pozornicu, Cane & Co su počeli.
Bez velikih bravura i filozofije, prašili su standardni repertoar koji se već ustalio od prije nekog vremena. Vješto i dobro balansirani materijal (staro/novo) je svakom tko je slušao i gledao prema pozornici pružio dovoljno materijala da se dobro zabavi, ali i raspleše, ako je imao mjesta u “sardina style” ambijentu kluba.

Iako su ipak rutinski „odvalili“ koncert, ni u jednom trenutku se nije gubio kontakt s publikom. O intenzitetu bi se moglo raspravljati, jer i pored poziva s pozornice, publika nije uvijek reagirala na način na koji se očekivalo. No sve su to sitnice, u usporedbi s ukupnim dojmom s koncerta.

Partibrejkers su u biti baš to što im ime kaže, u stilu legende, pok. Belushija, razbijaju partije i sheme na kojima leže i razvaljuju novim, žešćim.

Interesantno je bilo vidjeti profil publike, jer pred pozornicom su se “nacrtale” sve moguće generacije, što je očit znak da su na koncertu bili suvremenici benda, ali i njihova djeca koja su počela hvatati konce rock kulture na ovim prostorima.
Za svaku pohvalu!

Ono što nije baš za pohvalu, a potvrđuje tradiciju i već uhodanu praksu, poprilično posjetitelja nije imalo pojma zašto su tu i tko je na pozornici. Neprestano brbljanje pa čak i uz glasan zvuk koji je dolazio s pozornice, nije baš pridonio da se koncert doživi u punoći u kojoj je zaslužio. (ovo se poglavito odnosi na stražnji dio kuba, ali ipak!)

Te mi stvari nikada neće biti jasne, platiti kartu i doći na koncert kojeg ćeš ignorirati od prve do posljednje note, ne znam, to je valjda neki “đir”, nemam pojma, ne vidim neku logiku, ali sigurno postoji duboko zakopana u onom meditativno filozofskom aspektu ove senzacije koja vapi za kulturno-sociološkom analizom nekog stručnijeg od mene.

Sastavi kao što je Partibrejkers ili Arnold Layne i Alhemija su svjetionici našeg vremena. Iako dolaze iz (danas) druge države, pa i nekih drugih vremena, nema razlike, a ni teškoće u razumijevanju tekstova koji sa sobom nose jednostavne, ali efektne poruke.

Partibrejkers će uvijek biti omiljen bend i dok god budu svoji, a bit će vjerujem do svog kraja, dotle će prepuni klubovi biti pravilo, a zadovoljna publika zakon.

Povezani članci