The Residents – “Intruders”

“Always different, always the same” / John Peel!

Kad je netko na pozornici više od pola stoljeća i tijekom cijelog tog bivstvovanja neprestano traži, nalazi i isporučuje novo, novo i uvijek novo, postavlja se ne baš retoričko pitanje, pa što novoga pobogu mogu The Residents isporučiti nakon svega što su do sada napravili?

Prethodnik, “The Ghost of Hope” je poharao underground i onako kako samo The Residents znaju, kapitalizirao na svemu što ih čini onim to što jesu. (namjerno preskačem album koji je izdan početkom godine “I Am A Resident”).

Nastao na tragovima najboljih ostvarenja “The Ghost of Hope” je bacio iskricu svjetla u “rock mainstream”, ali kao i uvijek, ta će sredina reagirati, ako uopće, tek za koju godinu. Opisujući katastrofalne željezničke nesreće The Residents su kroz prizmu tragedija na osobnim razinama sasjekli kataklizmu modernog društva.

Nakon turneje, pri kojoj su posjetili i naše krajeve, Homer Flynn i ekipa se povlače u studio. Bilo je za očekivati da će napraviti album, ali ne tako brzo. Razlog donekle ubrzanom radu je očito bila najava smrti Hardy Foxa i težnja da ga ovaj album zatekne živog.


The Residents – “Voodoo Doll”

Možda radi toga, ali ne nužno, album je daleko „jednostavnije“ odrađen, dok je na drugu stranu dobio pitkost nekog hit albuma s vrhova top lista. Hardy je sigurno bio zadovoljan onim što je čuo na samrti, a moram priznati, njegovo zadovoljstvo dijelim i osobno.

Album je sazdan od jedanaest kompozicija od kojih svaka priča neku svoju priču o neželjenim gostima u “the darker recesses of the mind”. Sve su to mračne teme o “uljezima”, od kojih je ono “drugo ja” u biti najčešći oblik nasilnog useljavanja u naše duše, te reflektira tamni eho u praznini postojanja.
Kao iz nekog inata, ukupan dojam albuma je neka toplina i svijetle boje koje izviru kao opći utisak nakon njegovog slušanja.

Iako je humoristično/satirička komponenta lirike protkana cijelom dužinom trajanja, u neku ruku The Residents, ili još bolje rečeno, Homer Flynn je napravio svojevrsnu “odu radosti” (sada već pokojnom) Hardyju. Kao da mu poklanja lijepi paket, čokoladnu bombonijeru (Bajaderu!) da mu se nađe na putu do konačnog odredišta.

Pored komično/jezovite komponentne, muzika je na ovom albumu ipak definirana s nekom vrstom hibrida Tom Waitsa, Captain Beefhearta i neizostavnog, Frank Zappe. Na tom nivou idu skoro pa klasične duhaće linije, ma koliko bile neobične za opus ove grupe.
Izostale su uvrnute eskapade i manijakalne igre sa zvukom, dok su mjesto zauzele melodije i ritmovi, skoro pa u nekoj vrsti klasične forme.
The Residents i klasična forma rocka, hm, da i to je moguće!


The Residents – “Frank’s Lament”

Stoga je muzika na albumu očaravajuća, prepuna obrata i pored pristupa, ipak obiluje čudnim zvukovima, koji savršeno egzistiraju u ambijentu koji teži jednostavnosti.
Ono što zaista krasi ovaj konceptualni album jest njegova dinamika koju isporučuje, i ruku na srce, koja se ne viđa svaki dan, pogotovo ne kod stare garde. Ta dinamika je oboružana neodoljivim šarmom, te ne preostaje drugo nego konstatirati da album plijeni cijelom dužinom trajanja, bez i jedne slabe točke. Uvlači se pod kožu i što je još simptomatičnije, uvlači se u svijest, dušu i time postaje, … INTRUDER!

The Residents su napravili dobar album, usudio bih se reći, odličan, koji će zasigurno zauzeti značajno i visoko mjesto u ogromnom opusu benda. Lako se “lijepi”, na njega se ne treba puno privikavati, jer je glazura kojom su ga omotali pitka i svima jednostavno razumljiva.

Izdati ovako svjež album nakon toliko decenija na sceni može samo veliki bend i veliki umjetnici koji ga čine (izgleda da je Homer Flynn trenutno jedni originalni član).

Nadam se da će krenuti na turneju i da će po nekom dobrom običaju svratiti u naše krajeve. Odlazak na koncert The Residentsa je hodočašće koje se ne propušta. Nije bitno na koliko ste njihovih koncerata bili, uvijek je prvi put!

Tako će biti i s ovim!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *