Jawbone – “Jawbone”

“Nebo me ne želi, a vrag ne zna tko sam”

“Heaven doesn’t want me, and the devil doesn’t know who I am! “ stih je iz “Leave No Traces”, prekrasne uvodne skladbe na ovom debitantskom albumu sastava Jawbone.

Nakon što su se međusobno upoznali na uspješnoj londonskoj glazbenoj sceni, sastav je nastao suradnjom dvojice etabliranih glazbenika Paddy Milner-a (klavijature, vokal) i Marcus Bonfanti-a (gitara, vokal), kojima su se ubrzo priključili Rex Horan (bas gitara, vokal) i Evan Jenkins (bubnjevi, udaraljke), djelujući, u stvari, kao svojevrsna supergrupa. Naime, svaki od njih je respektabilan glazbenik u ovoj industriji. Osim solo karijera, usko su surađivali s nizom renomiranih imena kao što su Tom Jones, Eric Clapton, Jack Bruce, Ten Years After, Van Morrison, Robert Plant, David Gilmour, Cliff Richard, Ginger Baker, Ronnie Wood, Phil Manzanera, Garth Hudson i mnogim drugim.

U siječnju 2018. godine, Jawbone su pozvani kao podrška Eric Clapton-u, Van Morrison-u i Tom Jones-u na legendarnom dobrotvornom spektaklu Paul Jonesa, “G-Live” u Guildford-u, pri čemu su dobili žarke pohvale kako od prisutnih umjetnika tako i od strane publike.

Ime su odabrali po pjesmi sa istoimenog albuma sastava The Band iz 1969. godine.

Sukladno tome, uz pozivanje starih glazbenih duhova, odabrali su proces slobodnog udruživanja s prošlošću koji im je pomogao da pronađu način da, naizgled po volji, stvore novu glazbu na starim temeljima koja bi mogla uzburkati nostalgične duhove povezane s tom poviješću.


Jawbone – “Leave No Traces”

Na temelju utjecaja s obe strane Atlantika, koji leže negdje između southern rock ugođaja sastava kao što su The Band, Little Feat, Creedence Clearwater Revival i Crosby, Stills, Nash & Young, te klasičnog londonskog bluesa The Rolling Stones-a, ali i miješajući eklektične glazbene pozadine koje svaki pojedini član donosi, Jawbone stvara jedinstvenu kombinaciju izraza, koja je s jedne strane retro, podsjećajući na zapise koje smo slušali cijeli život, a s druge posve vlastita.

Evidentno, okrećući se ne samo od prevladavajućih svjetskih trendova, već uveliko i od stilova iz vlastitog dvorišta, inteligentno kanalizirajući spomenute utjecaje u nečemu jedinstvenom, stvorili su album izgrađen na snažnom izvornom materijalu, prvenstveno temeljen na pisanju pjesama, slatkim harmonijama, alternativnim glavnim vokalima i sjajnoj instrumentaciji. Kao rezultat toga, album, uključujući naslovnicu, ima organski osjećaj sa suvremenim produkcijskim vrijednostima i glazbenu mješavinu koja pridonosi debitantskom nastupu.

Iako je autentičnost uvijek neugodna stvar u odnosu na bilo koji sastav, Jawbone su stvorili vlastiti zvuk koji je veći od zbroja njegovih dijelova.

S grandioznim harmonijama sastava, glazbeno se toliko toga događa, a izmjenjujući vodeće vokale donosi osjećaj raznolikosti, nijanse i kontrasta.
Bonfanti-ovi vokali savršeno se podudaraju s Milner-ovim, pri čemu je njihova harmonija prilično besprijekorna, dok Horan dodaje iznenađujuće učinkovit falsetto Bonfanti-jevom težem baritonu, tako da takve kombinacije omogućuju sastavu veliku paletu stilova i oblika.


Jawbone – “Rolling On The Underground”

Album je lirski također prilično bogat. Kao da su se pridružili točkama iz prošlosti i dodali neke zanosne umjetničke radove i suvremene tekstove kao dio svog jedinstvenog izraza.
Svaka od pjesama na albumu nosi svoju priču, bilo da su djelomično autobiografske, nastale samoanaliziranjem, ili pune maštovitih tema s kratkim trenucima retrospekcije, dobrog humora, poigravanja s prošlošću, pa čak i nostalgije. Jednostavno rečeno, sastav ponovno evocira prošlost u sadašnjosti kroz integritet svog glazbenog izraza i stihova koji su svježi i originalni.

To je ono što predstavlja istinsku glazbu, koja nikad ne blijedi i prilagođava se odmah uhu, bez obzira na vrijeme u kojem je nastala. Album ne sadrži gotovo nijednu pjesmu koju bi prilikom slušanja poželjeli preskočiti, štaviše, uspijeva zadržati vrlo visoku razinu dosljednosti.

Mogao bih nastaviti satima o detaljima svake pojedine pjesme na albumu, ali priloženi videoklipovi u nastavku govore već sasvim dovoljno.

Jawbone nisu sastavni dio skrivenih dubina – ono što vidite je općenito ono što dobivate. Unatoč nekim prilično jasnim ograničenjima, ovo je jedan od najrespektabilnijih debitantskih zapisa unazad nekoliko godina, njihovo trajno remek-djelo.

No, njihove najbolje godine zasigurno su tek ispred njih.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.  


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *